Dr Danilo Medin: Đukanovićevi lanci kojima je držao Crnu Goru su razbijeni, ovo društvo je slobodno!

Piše: Dr Danilo Medin

Analizom izbornih rezultata na republičkim i lokalnim izborima održanim u nedelju 30. avgusta može se doći do nekoliko zeključaka.

Prvi i najvažniji je da su opozicione snage u Crnoj Gori ostvarile istorijsku pobjedu nad režimom koji je nakon tridesetogodišnje vladavine doživio katastrofalan poraz. Opozicione snage odnijele su pobjedu u: Podgorici, Nikšiću, Beranama, Pljevljima, Bijelom Polju, Mojkovcu, Kolašinu,Andrijevici, Žabljaku, Herceg Novom, Kotoru, Tivtu, Budvi…

Dakle, pobjeda nad DPS-om je ubjedljiva, iako su režimu na raspolaganju stajali svi mehanizmi izborne krađe i manipulacije: kontrola nad biračkim spiskovima, potpuna kontrola medija, ucjene glasača zaposlenih u javnom sektoru, podmićivanje neopredijeljenih glasača , pa i otvorene prijetnje svima koji bi se drznuli da iznevjere partokratkse interese bivše većine.

Prema procjenama opozicije, ali i nekih stranih službi, broj birača koji su „višak“ u odnosu na ukupan broj stanovnika Crne Gore je između 10 i 15% – što iznosi otprilike 70.000 ovakvih birača. Ovo opet znači da je pobjeda opozicije još ubjedljivija i da joj je gotovo tri četvrtine punoljetnih građana Crne Gore dalo mandat da bivšu većinu pošalju u političku prošlost. 

Režim na čelu sa DPS-om imao je gromoglasnu, ali slabo argumentovanu predizbornu kampanju. Pokušali su da vješto izbjegnu sve teme koje su od vitalnog interesa za građane Crne Gore. Tako su teme ekonomije, očajnog stanja crnogorske privrede, institucionalizovane korupcije i kriminala unutar svih sfera društvenog i političkog života, trgovina narkoticima i uloga pojedinih struktura državnog aparata u njoj, ostale izvan aktuelnog političkog diskursa sada već bivše vlasti.

Tema propale turističke sezone koja će, na ionako posustalu ekonomiju, imati presudan negativan uticaj s obzirom da prihodi od turizma učestvuju u budžetu sa značajnih 25%, ostala je zatamnjeno mjesto u predizbornoj kampanji, upravo zbog direktne odgovornosti bivše vladajuće većine za ovakvo stanje. Države iz našeg bližeg ili daljeg okruženja poput Hrvatske, Grčke, Turske ostvarile su kakav-takav uspjeh u ovoj oblasti i u uslovima pandemije izazvane SARS-KoV-2 virusom. Namjesto ovih tema, od predstavnika bivšeg režima i njihovih koalicionih partnera mogla se čuti baražna vatra usmjerena na Mitropoliju crnogosrsko primorsku i srpski narod u Crnoj Gori. Po već oprobanom receptu – divide et impera – bivši režim je insistirao na produbljivnju podijela u crnogorskom društvu, pokušavajući da vjerskom i nacionalnom segregacijom zbuni i instrumentalizuje jedan broj glasača, ne bi li ih preveo u apstinente ili vezao za svoje političke ciljeve, a crnogorsko društvo uveo u stanje kolektivne histerije i straha.

S druge, pak, strane, opozicija je uspjela da se politički konsoliduje u predizbornom procesu, fokusirajući svoju snagu na jedinstveni cilj – obaranje vladajućeg režima, ali i nudeći zrela rješenja za sve one probleme koje je bivši režim stvorio i sve vrijeme doslijedno prećutkivao. Litije, koje su krenule nakon donošenja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, izazvale su i katalizovale moralnu reakciju ljudi različitih nacionalnih i vjerskih osjećanja, da bi ih u danima pred izbore ujedinile u snažnoj zajedničkoj volji da se potrošeni režim konačno pošalje u političku istoriju. To se i dogodilo. Narod je na dan izbora jasno i glasno rekao da je za promjene i da svoje nade polaže u novu većinu koju predstavljaju tri koalicije od kojih je ubjedljivo navjeći broj glasova dobila koalicija „Za budućnost Crne Gore“ , čiji je nosilac liste prof. Dr Zdravko Krivokapić.

Dan nakon objavljivanja konačnih rezultata od strane DIK-a, lideri opozicije prof. Dr Zdravko Krivokapić, Mr Aleksa Bečić i Dr Dritan Abazović sastali su se i dogovorili četiri osnovna pricipa na kojima će se temeljiti buduća saradnja nove vladajuće većine. Dogovoreno je da će, nakon konstituisanja novog saziva Skupštine Crne Gore i formiranja Vlade, prednost imati donošenje zakona o porijeklu imovine i zakon o lustraciji, kao i ukidanje ovakvog Zakona o slobodi vjeroispovijesti.

Odlazeći režim u svom nemirenju sa izbornim rezultatom odmah je odreagovao na ovu vijest i pokrenuo široku akciju na planu pokušaja prekrajanja izborne volje većine građana. Ovakva reakcija je bila očekivana, kada se ima u vidu da se radi o dominantno kriminalizovanoj strukturi koja je bezočnom pljačkom građana i monopolskim korišćenjem vitalnih državnih resusrsa za trideset godina Crnu Goru dovela na rub propasti, podijelivši njeno društvo i udaljivši ga od magistralnih tokova demokratizacije i evropskih vrijednosti kojima crnogorsko društvo teži. Milo Đukanović i njegova partija, potpomognuti agentima ANB-a, nastavili su sa onim što jedino umiju da rade. Izazivanje straha kod građana da će nova većina ugroziti crnogorsku državnost, članstvo u NATO paktu, evropski put Crne Gore, te da će bauk velikosrpskog nacionalzima koji je dirigovan iz Beograda od strane njenog predsjednika Aleksandra Vučića progutati Crnu Goru itd.

Svjedoci smo širenja nacionalne netrpeljivosti i brojnih incidenata kao što su gaženje građana koji su u Nikšiću u izbornoj noći proslavljali pobjedu opozicije i napadi na objekte islamske zajednice. Sve ovo ima za cilj da se nova većina optuži za nerede i pred očima međunarodne zajednice predstavi kao opasnost po demokratski poredak u zemlji, a da se Milo Đukanović i njegova partija vrate na scenu kao jedina mogućnost da se taj poredak očuva. Srećom, Đukanovića i njegovu politiku odavno su prozreli i građani Crne Gore i relevantni međunarodni činioci, koji su mu sa više adresa uputili jasnu poruku da je njegovo političko vrijeme isteklo. Jedino što mu sada preostaje je da pokuša da se zadrži na mjestu predsjednika Crne Gore do isteka mandata i izvede scenario koji je 2015. godine, a i ranije već viđen u regionu.

Međutim, nova većina čija je pobjeda neosporna i nepromjenljiva i koja je od strane međunarodne zajednice prepoznata kao politička snaga koja ima pun demokratski i stručni kapacitet da sprovede snažne reforme koje crnogorsko društvo zahtijeva i da dovrši proces evropskih integracija Crne Gore, Đukanoviću ne ostavlja prostora da se nada spasu svoje diktature. On je gubitnik, a Crna Gora i svi njeni građani su pobjednici. Ovu pobjedu im niko ne može i ne smije oduzeti. Đukanovićev režim i lanci u kojima je držao Crnu Goru – razbijeni su. Crna Gora je postala slobodno društvo i više nikada se neće vratiti u pređašnje stanje robovanja jednom čovjeku, jednoj partiji i nekoliko porodica. Dosta je bilo! Crna Gora je slobodna!