ИН4С

ИН4С портал

ДПС „позајмио“ активисту ДФ-а на Цетињу, а он послао поруку

1 min read

На синоћ одржаној трибини ДПС-а на Цетињу, постало је видно да је подршка овој партији толико опала да нису успјели да скупе симпатизере ни на омаленом амфитеатру. 

Људи који су присуствовали скупу, очигледно нису ни њихови симпатизери, што се може закључити по овој фотографији која је обишла друштвене мреже. На њој се види човјек у публици са очигледом поруком за ДПС: на његовим леђима исписан је слоган Демократског фронта.

Сасвим је могуће, да су на Цетињу, гдје одавно нема никаквих дешавања, људи дошли више из радозналости, како би видјели елитну гарнитуру ДПС-а, а не да им изразе подршку.

Коме иде подршка, заиста се види.

Грађани Црне Горе се коначно ослобађају страха и сада јавно исказују своје опредјељење чак и пред ДПС-ом, што је до сада ријетко био случај. 

 

Подјелите текст путем:



Придружите нам се на Вајберу и Телеграму:

     

16 thoughts on “ДПС „позајмио“ активисту ДФ-а на Цетињу, а он послао поруку

  1. PODSJEĆANJE NA IZJAVE MILA ĐUKANOVIĆA POVODOM 19 GODINA OD RATNIH DEŠAVANJA NA DUBROVAČKOM RATIŠTU
    Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva U Crnoj Gori se danas obilježava 19 godina od ratnih dešavanja na području Dubrovnika, kada je tadašnja crnogorska vlast, na čelu sa aktuelnim premijerom Milom Đukanovićem, mobilisala oko 30.000 vojnika Jugoslovenske narodne armije sa ovih prostora. Kako se borba rasplamsavala, premijer je pojačavao intenzitet i ton svojih patriotskih govora. Tako je zabilježena i njegova čuvena izjava, koja je objavljena u „Pobjedi“ od 22. oktobra 1991. godine: „Pohod na Dubrovnik je svrsishodan i svako suprotno stanovište je izdajničko. Tadašnji i sadašnji premijer svakodnevno je bodrio naše borce i „bombardovao“ ih patriotskim izjavama; one iste borce kojima danas sude u crnogorskim sudovima sudije i tužioci izabrani u Skupštini Crne Gore voljom vladajuće većine Đukanovićevog DPS-a, onog istog Đukanovića koji je govorio:
    – Nametnuti rat ćemo dobiti, baš kao što smo sve takve protivnike pobjeđivali tokom cijele naše istorije. Ovog puta ćemo završiti zajednički život sa njima i raskinuti sve kontakte, nadam se za sva vremena. Nadam se da će se u toj diobi formirati nove državne zajednice u kojima ćemo živjeti, granice sa Hrvatskom povući pravednije i logičnije, nego što su to uradili priučeni boljševički kartografi, čiji je, izgleda, jedini cilj bio da nad Crnom Gorom, u dijelu Boke bude hrvatsko starateljstvo. Još ću vam samo ovo reći: Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva – govorio je premijer.
    Jedna od njegovih čuvenih izjava je i kako se ne može mahati grančicama mira dotle dokle se srpski narod u Hrvatskoj kolje, masakrira, siluje, dok im se pale kuće i uništavaju imanja samo zato što su Srbi.
    – Rat se ne dobija dezerterstvom, već mobilizacijom. Hrvatska vlast je po svaku cijenu željela rat – i ima ga. šah sam omrznuo od njih i njihovog podaništva šahovnici i mladoj demokratiji, tipa kalašnjikov – poručio je Milo Đukanović, na Zimskom dubrovačkom festivalu, 1991. godine.
    Ponosan je tada premijer bio i na predsjednika Slobodana Miloševića.
    – Sve opozicione separatističke stranke u Crnoj Gori govore da smo vodili besmisleni rat, a ni jedna za to nema argumente. A argumenat je da nam je rat bio nametnut, bili smo napadnuti od strane hrvatske vojske. Milošević je nešto najbolje što se moglo desiti Jugoslaviji u ovom trenutku, kada povampirene fašističke snage u Hrvatskoj i Sloveniji pokušavaju da unište sve ono što je stvoreno od 1945. godine do sada. Ponosan sam da u ovim istorijskim trenucima mogu da budem rame uz rame sa njim u odbrani tekovina revolucije – govorio je Đukanović.
    Nije premijer tada štedio ni crnogorskog pisca Jevrema Brkovića, pa je 1992. godine kada je napustio Crnu Goru, izjavio: „Svaki pametan Crnogorac i svaki pošten čovjek u ovoj zemlji sa prezirom pominje ime izdajnika Jevrema Brkovića, koji je iz lične sujete izdao svoj narod i sada daje antijugoslovenske izjave po Zagrebu, dok ustaše, ponovo kao 1941. godine, krvave svoje kame na nemoćnim srpskim civilima.
    Kritikovao je premijer u tom periodu i malobrojne koji su govorili o strahu od srpske okupacije.
    – što se tiče straha od Srbije, time se pokušava politički manipulisati jedan broj ljudi, nasljednika ustašoidne politike Sekule Drljevića i Savića Markovića Љtedimlije, politike razbratništva sa srpskim narodom. U svojoj zaslijepljenosti mržnjom, oni izmišljaju etnogenetske teorije o tome da smo iz Male Azije, pričaju kako je naše pismo latinično, a vjera nam katolička. I to sve s namjerom da dokažu našu autohtonost i posebnost u odnosu na Srbe – govorio je Đukanović.

  2. Banda lopovska da nema ucjena kupovine glasova i tih sranja nebi ni cenzus presli sve sto su pokrali za 27g vladavine za ljekove im trebalo dosta vise lopova buducnost nam je proda dosta vise svadja jer samo front oslobadja

  3. Nije onaj, a đe je ovaj… – reče li to, uvaženi i dokoni moj, da je anonimus bio ispod Orlovog krša, đe su se nekad okupljali komunisti, sa sve kič svilenom zastavom sa portretom Tita, koja bijaše, duga dvadeset i nekoliko metara, raspoložena da se razlaže niz bogougodni povjetarac, dok su u prvim redovima, sjedjeli sve sami četvrtani, oni koji su, upravo one sinoć, pravili kako se vlast ne bi izgubila, kako tad, tako i sad… E, pa, vidiš: džaba im sinoJ svirka ka’ da idu na crnu svadbu (vjenčanje po noći!), DPS se po svim šavovima raspada, i trupina truleži smrdi na kilometar, i ko se još boji razgolićenog kvazi „gospodara“.
    Međutim, ne lezi vraže, pjesnik sa pendrekom će, kako reče, ipak, potpisati samo čist birački spisak! Nije li, fatalni spisak, trebao, uvijek već, da bude čist? Pa dobro, zato i imamo takve-kakve izbore, i skup na amfiteatru, gdje je sinoć sve bila gluma, kojoj može pozaviditi i ekipa Budva na pjeni od mora, i onaj gorostas koji oponaša Džordž Klunija…
    Od runjavog Klunija (Sava Bačića). pa do Lekija (tenisera koji se ođedio), do Gogija, koji kenja kremu: to je naša, DPS stvarnost, koja zahtijeva da prvi unutrašnji organ, potpiše isključivo čist birački spisak. – Dođavola, treba spiskati sve!!!
    (Pauza.)
    Trebalo je sinoJ bit na Cetinje, i slušati kako džadom sviraju botovi koji rade za sendvič (bez priloga, zaobilazeći u širokom krugu još neotvorenu autobusku stanicu, koja kao mnogo šta čeka izbore) dok šef drži lekciju o krpeljima, koji su u nas, izgleda, politički afirminisani.
    DPS se ofukario! Čak i jedan elementarni Tarzan, već je previsok za ovu partiju, koja je, zaista, spala na Migov nivo, i zato šef pribjegava životinjskom rečniku. Budući da je DPS sastavina koja nije drugo do Životinjska farma, ne čudi rečnik koji poseže za krpeljima, mada mi Krivokapića nije žao, doživjeti punoljestvo u koaliciji sa šefom… – šta očekivati zauzvrat.
    Kao zadojeni cinik, gajim sklonost samo prema ekstreminim slučajevima, i raduje me rasulo koje vlada u vladajućoj koaliciji, kao i onaj koja poseže samo za banalnostima, a znam da prepoznaješ kako je riječ o kvazi „Velikoj koaliciji“.
    p.s.
    ovo piskaram na „autubuskoj“ Cetinje, i nemam vremena za dubioze, drugom prilikom dublje po materiji.
    Mi ili On

  4. Vala bih volio da sam sjedio u ovom zadnjem redu, mora da se činio ešek. Cetinjani došli da se inspirišu za svoj čuveni humor 😀

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *