Dojče Vele: Ameriku cijepaju pokolji, strah i mržnja

Sjedinjene Američke Države sve su manje dostojne svog imena. Sjedinjenost je pala u zapećak, pukotina kroz američko društvo sve je šira, jaz između bijelaca i crnaca sve dublji, piše njemačka štampa nakon napada u Dalasu.

Pet mrtvih i sedam ranjenih policajaca, dva ranjena civila. To je krvavi bilans zasjede koju je u Dalasu postavio tamnoputi ekstremista Majka Džonson, kasnije ubijen tako što je policija na njega poslala robota-bombu. Taj 25-godišnjak bio je šest godina rezervista američke vojske i jednom bio u misiji u Avganistanu, a podaci sa njegove stranice na Fejsbuku ukazuju na simpatije za nekoliko radikalnih crnih pokreta.

Napad se odigrao tokom mirnog protesta zbog nastavka policijske brutalnosti prema tamnoputim građanima – prethodnih dana je policija ubila po jednog crnog mladića u Luizijani i Minesoti. Napad u Dalasu najveći je udar na američke policijske snage još od terorističkih napada iz septembra 2001. Predsjednik Barak Obama ranije će završiti svoju posjetu Evropi gdje učestvuje na samitu NATO.

Duboke podjele: Američko društvo na raskršću

„Ovaj napad će vjerovatno dublje podijeliti američko društvo“, piše konzervativni Frankfurter algemajne cajtung.

„Sada i bijelci imaju razlog da se plaše rasistički motivisanog nasilja. To što je počinilac rekao da je htio da ubija bijele ljude, prije svega bijele policajce, ima potencijal da dodatno zatruje odnose između grupa stanovništva. Među policajcima, ali i konzervativcima, već duže vrijeme kruži shvatanje da se nedjela pojedinih policajaca nepravedno pripisuju kolektivu. Oni tvrde da postoji prava mržnja prema snagama bezbjednosti. S druge strane, mnogi Afroamerikanci neće posle užasa iz Dalas zaboraviti na slučajeve neopravdanog i smrtonosnog nasilja protiv mladih crnih muškaraca.“

Berliner cajtung piše: „Upravo oni koji bi u jednom demokratskom društvu trebalo da se pobrinu za bezbjednost, da štite živote građana i garantuju njihova prava, postali su za mnoge Amerikance prijetnja ili se barem tako percipiraju. S pravom se plaše posebno crnci, ali i Latinosi i druge manjine. Strah od bijelaca, strah od policajaca. Black lives matter – crni životi su važni, tako glasi slogan novog pokreta za građanska prava. To je u principu banalni poklič. Gorko saznanje našeg vremena je da ljudi s tim zahtjevom moraju na ulice, možda i da poginu, i to u jednoj zemlji koja za sebe tvrdi da je zemlja slobode.“

Medveđa usluga

No protestima protiv policijske brutalnosti je ubica iz Dalasa učinio medveđu uslugu, piše Flensburger tageblat:

„Umjesto da se vodi neophodna diskusija o policijskom nasilju u SAD, sada se priča o žrtvama u uniformama. Zajednički imenilac novih dešavanja je lak pristup oružju. Kako jedan policajac ne može znati da li je neka osoba naoružana, njegov prst je lakši na obaraču nego u drugim zemljama gde su zakoni o posjedovanju oružja oštriji.“

Bečki dnevnik Standard opisuje kako institucije obično reaguju kada policija usmrti nekog crnog mladića:

„Nakon protesta slijede umirujuće riječi političara i obećanje da će sve biti ispitano. Ako policajac koji je pucao – a to je često slučaj – bude oslobođen, onda nastaju nove demonstracije koje se završavaju uz nova obećanja, recimo time da će se okončati dominacija bijelaca u izvršnim organima mjesta sa crnačkom većinom. Pa tako do sledećeg leša“, navodi list i dodaje:

„Ali sada je došao rez. Bez obzira koji su motivi napada u Dalasu, ovo je slom, hm, crno-bijele slike prema kojoj je počinilac uvek bijeli policajac, a žrtva uvijek Afroamerikanac.“

Autor komentara se pribojava daljeg zaoštravanja, ali i vidi malu nadu da se slomi vrzino kolo nasilja jer su sada obje strane iskusile kako je biti žrtva. „Istina, to je majušna nada, ali ipak: Donald Tramp se do sada nije uključio u pisanje mrzilačkih komentara po internetu. Umjesto toga izjavio je saučešće – porodicama bijelih i crnih žrtava.“

Kako je sjedinjenost pala u zapećak

„Sjedinjene Američke Države sve su manje dostojne svog imena. Sjedinjenost je pala u zapećak, pukotina kroz američko društvo sve je šira, jaz između bijelaca i crnaca sve dublji. Iskustvo decenijskog izopštavanja i nasilja raspalilo je brutalno kontra-nasilje koje se demonstrira baš sada kada se američko društvo rastače između siromašnih i bogatih kao i između Demokrata i Republikanaca.

Kada Barak Obama kao prvi crni predsjednik SAD sledeće godine napusti funkciju, položaj Afroamerikanaca biće percipiran kao lošiji nego prije Obaminog mandata. Zgasla je nada koju je 2009. probudila prva Obamina izborna pobjeda.“