Đukanović hvali one koje je mrcvario
1 min read
Goran Danilović
Piše: Goran Danilović
Oprostite što današnju bilješku moram da počnem citatom: Đukanović je naveo da je u protekle tri godine “malo aktera na javnoj sceni očuvalo nezavisnost i nepristrasnost, izoštrilo kritičku misao uprkos sve učestalijim direktnim napadima nosilaca vlasti, kao što su to činili pojedine NVO, novinari, umjetnici, intelektualci”.
Dragi prijatelji, taman kada pomislite da je krug cinizma i laganja iz koristoljublja konačno zatvoren, javi se Milo Đukanović da pojasni značaj otpora jednomisleniju, značaj borbe NVO, intelektualaca, umjetnika i novinara?
Sve što je duboko i oholo prezirao tri decenije danas stavlja pod vlastiti skut zaštite i kao pravi patron dijeli priznanja i medalje “nizašta”. Đukanović brine i o “kritičkoj misli”?
Posljednja su vremena.
Veliki vođa, svaljen sa prestola u blato vlastite zaostavštine jeftino se udvara onima koje je gazio i progonio bez milosti.
U njegovo vrijeme, a istini za volju to doba se još koprca, dahće i prijeti, kritička novinarska misao progonjena je do smrti, do “usta punih zemlje”!
Intelektualce svoje ere progonio je kao petu kolonu, a njihovo svjedočenje prokazivao izdajom ili bolesnim “trućanjem”.
Pod njegovom čizmom umjetnost i umjetnici bili su ismijani. Množili su se samo dvorski lakeji, netalentovan i opskuran svijet dupe-udvarača, domaća verzija “zadrugara” i “farmera” koja je unizila svako stvaranje i ljepotu umjetničkog.
Danas se bivši predsjednik sjetio elitnih otporaša koji, eto, i nakon njegove detronizacije drže baklju slobode?
Sjetio se da zaštiti one koje je mrcvario, o kojima je najužasnije lagao, koje je krvnički gonio, od kojih se užasavao do gađenja. Sjetio se njih jer je to bezbjednije nego da pohvali Veljovića, Medinicu ili Lazovića, makar s upola usrdnosti s kojom ih je tapšao po ramenima dok su bili na kerberskim stražama njegovog imetka.
Kasno je, međutim, kasno je stigla resetovana verzija gospodara zaljubljenog u nepristrasnost, ribrendovana verzija islužene kamile koja se na strašnom vašaru jedva preživjelih nudi kao bazen za žedne mudrosti i nezavisnosti.
Kasno je bivši predsjedniče. Kasno je čak i za kamile.
Zanimljivo je da zmijoliki dad brani novinare umjetnike i predstavnike NVO ada,ni jednu rijec ne kaže u odbranu svojih poslusnikai savjetnika. Hapse mu prijatelja i savjetnika zabezbjednost , a on ni riječ o tome. Eto sta Milo misli o onima koji su sekunuli u njega i bili spremni da po njihovim riječima i zivot daju u njegovu odbranu.