Деобе и уједињења
Пише: Милош Ковић
Записана историја српског народа, дуга преко хиљаду и четири стотине година, јесте древна прича о деобама и уједињењима, завади и слози. Разјединитеље је радо заборављала, док је ујединитеље увек памтила. Међу првим српским владарима, из династије Вишеславића, посебно је запаћен Часлав, који је владао скоро свим српским земљама. И Војислављевићи су дали ујединитеље, краљеве Михаила и Бодина. Међу Немањићима, без премца је велики жупан Стефан Немања, ујединитељ „српског отечества“. Са њим је упоредив краљ Милутин и, наравно, цар Душан. Међу Котроманићима, највећи је опет један ујединитељ, краљ Твртко.
Оних који су државе растурали, и уздизали се на њиховим рушевинама, да би за себе одвајали своје малене феуде, често у савезима са непријатељима свога рода, уколико су уопште помињани, непогрешиво су оцењивани. Његошево „великаши, проклете им душе, на комате раздробише царство“ одјек је древне свести и традиције, већ тада старе четири и по века, сазреле у добу Косовске битке.
У столећима проведеним под туђом влашћу, Србе је, невидљивим нитима вере и предања, уједињавала њихова Пећка патријаршија. После њеног укидања, ујединитељске мисије прихватили су се прво митрополити из куће Петровића, а потом и династије Карађорђевић и Обреновић. Цео деветнаести век протекао је у знаку идеје уједињења и ослобођења Црне Горе, Србије, Босне, Херцеговине и Старе Србије. Сви сукоби између три српске династије имали су корен у супарништву око питања ко ће ујединити српство.
Када је коначно дошао тренутак ослобођења и уједињења 1918. године Срби су, предвођени Краљем Ујединитељем Александром Карађорђевићем и Николом Пашићем, уместо понуђене Велике Србије, изабрали вишенационалну Југославију. Била је то држава довољно велика и широка за све њене народе. Разорили су је немачки нацисти и италијански фашисти, уз подршку издајника који до данас, у историји и традицији, носе жигове срама. Тито је био обновитељ велике југословенске државе. Унутар ње је, међутим, ујединио Хрвате и Словенце, док је Србе поделио на пет федералних јединица, изделивши чак и саму Србију на покрајине. У Црној Гори однеговао је потпуно нову, синтетичку, црногорску националну свест.
Немачка је, уз сарадњу осталих земаља ЕЗ и ЕУ, прва започела разарање друге Југославије, да би се, за њом, тог посла прихватиле и САД. И поново, међу бившим југословенским народима и самим Србима, освајачи и окупатори пронашли су довољно сарадника.
Међу њима су, наравно, и они који су, завадивши браћу и сроднике, одвојили Црну Гору од Србије. На основу дуге српске историје сасвим је јасно како ће бити оцењена њихова дела. Човек се заиста пита како и зашто неко може да пристане на тренутак моћи и богатства у замену за вечно проклетство и срамоту. Нама, у међувремену, остаје да се припремамо за ново ослобођење и уједињење, које ће, са променама историјских циклуса, пре или касније, поново доћи.
Придружите нам се на Вајберу и Телеграму:
Navodni doktor nauka, Siniša Mali, kome u biografiji piše da je magistrirao 2013. godine u Sent Luisu (SAD), a da je doktorat odbranio u Beogradu, običan je hohštapler koji uživa visoku reputaciju kod sebi sličnih, u stranci kojoj sada pripada. Veliki broj univerzitetskih profesora već duže vreme osporava njegovu navodnu doktorsku titulu, nakon što ga je demaskirao profesor Raša Karapandža iz Londona, utvrdivši da je dve trećine tog „doktorata“ čisti plagijat!
Znatno ranije, još februaru 2001. godine, Siniša Mali je postavljen za pomoćnika ministra za privatizaciju u Ministarstvu za privredu i privatizaciju Vlade Srbije. U ovom periodu, bio je službeno zadužen za pripremu zakonske regulative u vezi novog koncepta privatizacije (Zakon o privatizaciji, Zakon o Agenciji za privatizaciju, Zakon o Akcijskom fondu, Uredba o tenderima, Uredba o aukcijama, Uredba o restrukturiranju, Uredba o proceni vrednosti). Potom prelazi u Agenciju gde postaje direktor Centra za privatizaciju, u okviru kojeg vodi tendersku i aukcijsku privatizaciju, restrukturiranje i tržište kapitala. Potom je bio i savetnik ministra finansija i predsednika Vlade Mirka Cvetkovića, sa kojim je u Agenciji za privatizaciju napravi pustoš.
Može se sa današnje distance slobodno reći da je Siniša Mali to vreme, sa tek napunjenih 30 godina života, „skrojio“ najveći lopovski projekat u tranzicionoj Srbiji, te da nije bilo nijedne aukcije i nijednog tendera u kome on i ostatak porodice Mali (brat i otac) nisu bili „ugrađeni“.
Kao gradonačelnik Beograda u dramatičnim majskim poplavama 2014. godine, Siniša Mali, zajedno sa predsednikom opštine Obrenovac, Miroslavom Čučkovićem, direktno je odgovoran za smrt još uvek neutvrđenog broja građana, koji su stradali zbog nebrige i odsustva odgovarajuće akcije gradskih i opštinskih službi. Ali, pobrinuo se Siniša Mali za nešto drugo: da prikriva do današnjeg dana broj mrtvih i njihova imena („češljane“ su čak i matične knjige, kako istina ne bi izbila na videlo).
Na mestu gradonačelnika ostavio ga je Aleksandar Vučić, pretnjama da on lićno zna da Mali nije kriv što građani Obrenovca na vreme nisu evakuisani od poplave koja se očekivala. Prema istraživanjima Magazina Tabloid, živote je izgubilo najmanje nekoliko stotina ljudi. Krivična odgovornost Siniše Malog i Miroslava Čučkovića je nesumnjiva, jer su odgovorni što su javno pozivali građane preko radija i te-ve stanica da “ostanu mirni“ i da čekaju da izgube život. Svako ko se interesovao za broj žrtva završio je u zatvoru, pod optužbom za širenje panike i straha.
Afera za aferom pratila je uspon Malog ka vrhu kriminalne piramide. Tako je u Bugarskoj otkriveno da je Siniša Mali direktor ofšor firmi preko kojih je kupovao luksuzne apartmane na bugarskom primorju vredne oko pet miliona evra u letovalištu „Sveti Nikola“ na Crnom moru. Bugarski katastar nudi podatke za koliko i od koga je nekretnina kupljena. Ispostavilo se da se među kupcima tih apartmana nalazi i Srđan Dabić, direktor ruskog „Lukoila“ poznat po tome što je privatizovao „Beopetrolove“ benzinske pumpe u vreme kad je Mali radio u Agenciji za privatizaciju u odeljenju za tendere i bio nadležan za privatizaciju „Beopetrola“.
Porodica Mali, Siniša, Predrag i otac Borislav, osnovali su i kompaniju „Compost group“, pa su u jednom od njihovih poslova nezakonito došli i do 10 hektara državne zemlje. Otac Borislav bio je glavna ličnost nezakonite privatizacije preduzeća za proizvodnju vagona „Bratstvo“, kojom prilikom je uz Sinišinu pomoć prevario straniog investitora.
Na portalu „Investigative Dashboard“ koji sadrži linkove ka svim korisnim poslovnim registrima širom sveta, nalazi se i ime Siniše malog te njegovi nezakonit poslovi. Takođe i registar pod imenom „Orbis“, gde se nalaze podaci o doslovno svim svetskim firmama (i svakodnevno se ažuriraju), mogu se naći i firme koje je registrovao Siniša Mali.
Može li ovakav čovek da sedne u fotelju ministra finansija Srbije? Može u Vučićevoj kriminalnoj državi, u kojoj su džeparoške sposobnosti vrlina i preporuka, a ne mana.
Savez Siniše Malog i njegove nesuđene snahe, Ane Brnabić, svakako će sahraniti Aleksandra Vučića brže od bilo koje pogrebne delegacije iz evropske unije ili MMF-a i Svetske banke. Oboje su članovi opskurnih međunarodnih organizacije koje se bave ubijanjem nacionalnih ekonomija (Mali je i član britanske privredne komore, a Brnabićeva i dalje figurira kao „siva eminencija“ NALED-a, organizacije koja je u Srbiji instalirana sa idejom kontrole celokupnog ekonomskog života).
Gradonačelnik Siniša mali je više puta smenjivan i od Aleksandra Vučića. Povodom pritiska iz inostranstva oko slučaja Savamale, Vučić je rekao da će gradonačelnika biti smenjen i uhapšen. Ali, ništa od toga. Kako uhapsiti Malog koji je sa ministarkom Zoranom Mihajlović potpisao zločinački ugovor oko gradnje Beograda na vodi, učestvovao je u izdajničkoj prodaji JAT-a arapskom Etihadu. Šeicima je prodavao zemlju, hotele, a nameravao je da proda i sva izvorišta pitke vode.
Mali je prozivan zbog nasilja nad bivšom suprugom Marijom, od koje je oduzeo troje maloletne dece. Vučić ga je kritikovao javno zbog toga. Ali, ko da zakolje koku koja nosi jaja? Jer, ne postoji posao, rekonstrukcija, izgradnja bilo čega u Beogradu u koji se Mali nije ugradio. Provizija, mito, sve je to zabeležila srpska policija, ali je sve i ostalo u fijokama.
Pustoš iza projekata u čijoj realizaciji je učestvovao Siniša Mali, po Vučićevom nalogu, obavezuje da se ta mafijaška grupa što pre izvede na sud. A Vučić želi da baš ovakav čovek, preuzme finansije, jer mu neće biti lako da u budžetu “ima suficita“.
Da bi pokrio sve pljačke gradonačelnika Malog, Predrag Mali i Andrej Vučić postaviće za gradonačelnika Irenu Vujović, dosadašnju predsednicu Gradske opštine Savski Venac. Ova laka i neuka žena, unuka narodnog heroja Save Kovačevića, idealna je prilika da Vučićeva ruka bude i u gradskoj kasi.
http://magazin-tabloid.com/casopis/?id=06&br=415&cl=05
Ni posle punih šest godina apsolutističke vladavine, samozvani Vođa nije shvatio (ili nije želeo da shvati), da dve trećine ukupnog spoljnog duga Srbije, otpada samo na dva poverioca – MMF i Svetsku banku – te da je svaki diktator koji se poigrao novcem ovih finansijskih korporacija, prošao loše i to po ubrzanom postupku. A, Vučić je njihove milijarde nemilosrdno trošio na banditske projekte, podršku lažnim investitorima i lažno finansiranje infrastrukturnih projekata (dovoljno je pogledati koliko je novca do sada stvarno potrošeno na nedovršeni Koridor 10 i Koridor 11, pa to uporediti sa prikazanim troškovima). Kriminalne privatizacije i razne „dokapitalizacije“ te finansiranje stranih kompanija direktno iz budžeta (poput Fiata, Jure, Ikee i mnogih drugih), bile su više nego dovoljan razlog da MMF i Svetska banka zaustave dotok novca.
Još jedan bitan faktor srušio je Vučićevu „kreditnu politiku“. Naime, prema zvaničnim podacima, Vučićeva Srpska napredna stranka (SNS) ima oko 600 hiljada članova (nezvanično, upola manje), ali je i pola od pomenutih brojeva dovoljan pokazatelj koliko novca mora svakog meseca da se nađe u kasi ovog polu-političkog preduzeća. Oko 250 hiljada članova ove stranke zaposleno je u državnim institucijama, a svako od njih (od kafe kuvarice u javnom komunalnom preduzeću pa do direktora velikih korporacija), ima obavezu da deo svoje plate šalju svakog meseca u fond SNS. Smatraju stručnjaci MMF-a (i to su Vučiću saopštili), da skoro dve trećine svih zaposlenih iz njegove stranačke armije, predstavljaju čisti tehnološki višak i balast na budžetu Republike Srbije.
Odmah posle prvomajskih praznika (tačnije, već 3. maja ove godine), iz Brisela je stigla vest da Evropska unija više neće odobravati novac iz pristupnih fondova onim državama – kandidatima za članstvo koje nemaju sređen pravni sistem i u kojima vlada kriminal i korupcija. U vezi s tim, stigla je istog dana i izjava komesara za budžetska pitanja EU Gintera Etingera, koji je rekao da za potencijalnu novu članicu nije namenjen „nijedan evro“ u novom budžetu EU, Vučić je tražio hitno objašnjenje, koje je „hitno“ i dobio. Novca neće biti!
Poslednje veliko sudbonosno zakopavanje u kriminalno podzemlje, Vučić upravo izvodi „medijskom kandidaturom“ dosadašnjeg gradonačelnika Beograda Siniše Malog na poziciju ministra finansija, umesto Dušana Vujovića.
Vucic je bolestan i to ne samo od jedne bolesti,plus je patolski lazov,njegova politika je ucjena po svim osnovama koja ce dovesti do izolacije i kolapsa.Iranci dolaze bez viza u Srbiji,sada je odlucio da to uradi sa Azrbedzanom,sigurno ne po svojoj volji ,ali i toga ima dosta,samovolje.zemlje u okruzenju se jze same te pomisli sto vide azilanata,kojima je Srbija tranzitna zemlja,sada je samo potrebna neka deklaracija bez koje se vec nemoze u EU,ako se ovaj trend nastvai doci ce i vize brzih dana na redu,prvo Madjarska pa Hrvatska,sta taj bolesnik misli nije tesko predpostviti,odbacen od sviju sada pokusava nesto slicno kao Milosevic dsa Kinom,Milosevic je imao uspjeha ovome je dosao kraj ,kao god okrenemo!
Nikola Vlahović
Samozvani Vođa ostao je na čistini. Ni novca ni zaštite. Njegova šetnja sa Putinom kroz Moskvu, na Dan pobede, nije značila baš ništa, kao ni njegov poslednji susret sa Merkelovom. U vezi njega i njegove politike, postignuta je apsolutna saglasnost i na Istoku i na Zapadu: mora da ode. Postao je teret u odnosima velikih sila na Balkanu, kompromitujući svakoga ko je sa njim bilo kakva posla imao, čak i ako se samo fotografisao. I upravo u ovakvim okolnostima, kad je trebalo da progleda i shvati gde mu je mesto, Vučić nastavlja sa svojom manijakalnom politikom, čvršće se povezujući sa proverenim kriminalcima iz sopstvene stranke, tražeći podršku i od njemu sličnih iz sveta.
Poslednjih dana aprila i prvih dana maja meseca ove 2018. godine, na odvojenim sastancima sa članovima Međunarodnog monetarnog fonda i Svetske banke, sada već bivši ministar finansija Dušan Vujović, dobio je instrukcije kako da postupi u okolnostima narastujećeg kriminala u, i oko Vlade Srbije. Već 7. maja, Vujović je podneo pismenu ostavku, čije obrazloženje nije dostupno javnosti.
Bio je to prvi korak u već pokrenutom postupku rušenja Vučićeve partijsko-kriminalne piramide.
Ovaj Ković je jedan od istaknutih nacionalnih lelekača u Srbiji. A ujedinjenje će biti vrlo brzo, u okviru EU, zar vas ima još koji to ne shvatate? Onda će svi biti ravnopravni a zarađivati u skladu sa svojim sposobnostima. Srbija je bila najmoćnija u Titovoj Jugoslaviji (kraljevina je bila zaostala seljačka zemlja). A onda su Srbi taj istorijski “trenutak moći i bogatstva“, kako kaže Ković, zamijenili za vječnu sramotu i žig zločinaca i patoloških ubica. Izgleda da će u budućnosti velika većina Srba raditi za sultana Erdogana za 20 000-30 000 dinara mjesečno. Uspjeli su da unište i svoju poljoprivredu a dugo su mas muzli na cijenama svojih proizvoda. Kažu da je u 1920-im i 1930-im veleprodajna cijena žita u Srbiji bila 80 000 dinara a u Crnoj Gori se prodavalo po 220 000 dinara, što je dodatno pogoršavalo ionako težak život u Crnoj Gori; pa su brzo posle ujedinjenja izbore počeli dobijati komunisti i federalisti…Ostatak priče znate.
Toliko je Srbija bila zaostala i toliko smo bili omrazeni da se pola C.Gore preselilo u nju.