Da li su Rusi slomili ukrajinsku vojsku?

Piše: Igor Damjanović 

Za mećave i oluje koje su na prelazu iz jeseni u zimu zahvatile nepregledno prostranstvo od Sankt Peterburga do Odese, pojednici će reći da nisu viđene za poslednjih 8 decenija, još od 1941. godine kada je „general mraz“ zahuktale Guderijanove tenkove zaustavio u predgrađu Moskve. Da li je ovo najsurovija zima pitanje je za meterološke hroničare. Ipak, lično mogu da posvjedočim da toliku količnu bijelog pokrivača, sa kojom na kraj teško izlaze i moskovske komunalne službe, čiji vozni park broji 12.000 specijalizovanih vozila za čišćenje snijega, nisam vidio ranije.  

Situacija u Ukrajini je još drastičina, gdje je kako tvrdi tamošnje Ministarstvo unutrašnjih poslova do srijede u sniježnoj oluji život izgubilo 12 ljudi. Prije 82 godine oštra zima išla je na ruku braniocima Moskve, dok je sada pitanje kojoj od dvije zaraćene strane pogoduje. Linija fronta se proteže preko 1000 km, a obje sukobljene strane pokušavale su da napadnu na različitim pravcima. Klimatske prilike su stabilnije u Donjecku i okolini, gdje će prvi mraz po prognozi će nastupiti tek za 10-ak dana. Ruska armija nastavila je sa operativnim opkoljavanjem Avdejevke, do 2014. industrijskog gradića koji je gravitirao ka Donjecku.

U Avdejevci je ukrajinsko komandovanje grupisalo najbolje jedinice i punih 8 godina gradilo mrežu betonskih roovova i utvrđenja, koju u žargonu ruski mediji nazvali „ukrajinska linija Mažino“. Za prethodnih 21 mjesec totalnog rata najbolje ukrajinske jedinice su se trošile i po potrebi prebacivle na druge pravce, gdje su borbena dejstva bila aktivnija. Novoformirane jedinice koje su im došli na smjenu i mobilisani vojnici na popunu čini se nisu ni približno motivisani kao prva postava bori do kraja.

To nam pokazuje relativno lako napuštanje avdejevske industrijske zone, ali i mjesta Hromovo gdje u maju nakon zauzimanja Bahmuta stala Vagner grupa. Od Donjecka do Bahmuta vazdušne linije je tek nekih 60-ak kilometara i na tom nevelikom prostoru sudarile su se stotine hiljada vojnika. Na ovom pravcu ukrajnska armija je pokušala početkom ljeta izvrši uglavnom neuspješni kontraofanzivu i sada je prinuđena da se povlači i iz onih mjesta gdje su proljetos zaustavili Vagner. Prije nekih 15-ak dana obišao sam ruske vojnike na bahmutskom pravcu. Većina sa kojima sam razgovarao bili su ruski građani mobilisani prošle godine. Najpričljivija od svih je bila posada haubice D-30 – Kalašnjikov artiljerije kako će vam u reći žargonu oni koji su na njemu prošli vojnu službu.

Momci u ovom odeljenju dolaze iz raznih krajeva Krima, Sankt Peterburga, Njižnjeg Novgoroda i dalekog sjevera. Moral i borbeni duh im je visok, ali ne kriju da žele što prije nastupi mir i vrate se svojoj djeci, suprugama i roditeljima. Uprkos što je kod određenih vojnih analitičara postojala skepsa u borbenu sposobnost ruskih mobilisanih vojnika, ovi momci ne samo da su opravdali očekivanja odbijanjem ukrajinske kontraovazive na bahmutskom pravcu, već su zauzimanjem Hromova pokazali da su spremni da nastave tamo gdje je u maju stao Vagner.

Na Avdejevskom pravcu, boravio sam često tokom prethodnih godinu i po dana. Tamo je struktura jedinica drugačija od one koje sam zatekao pod Bahmutom, Hersonskoj i Zaporožskoj oblasti. Većina  na Avdejevskom pravcu su lokalni momci iz Donjecka i susjednih gradova Makejevke, Harciska, Janakijeva, Debaljceva, Šathjorska… U nekoliko navrata sreo sam i vojnike iz Slavjanska, koji svoj rodni grad napustili zajedno sa Igorom Strelkovim u junu 2014. Dakle u jedinicama u Donjecku ima i prekljenih ratnika koji su pod oružjem evo deseta godina, ali i onih koji su prvi put mobilisani početkom prošle godine. Prije 20-ak dana prišli smo na manje od 2 kilomentra avdejevskoj Koks-hemijskoj fabrici. Odatle ukrajinska armija i dalje pruža žilav otpor i mnogi ovu fabriku već sada porede sa mariupoljskim Azovstaljom.

Na Zaporožju gdje je ukrajinska armija proljetos bez uspjeha pokušala veliku kontraofanzivu pao je ozbiljniji snijeg. Nekoliko dana prije početka tih dugonajavljivanih ukrajinskih operacija razgovarao sam sa od Kremlja imenovanim gubenratorom Zaporožske oblasti Jevgenijem Balickim. Ovaj harizmatični političar, deputat Vrhovne rade u dva saziva, tada je doslovno rekao: «Samo bi ludak pokušao da napadne linije odbrane. Možda su neke šanse imali prošle jeseni, ali sada je situacija drugačija. Ovo vam govorim kao nekadašnji ukrajinski oficir koji je u misijama UNPROFOR služio i kod vas».

Koliko su bile naivne procjene ukrajinske obavještajne procjene možda najbolje ilustruje i svjedočanstvo Mikole Meljnika, komandira čete u 47. brigadi Oružanih snaga Ukrajine, koji je tokom borbi na Zaporožju izgubio nogu: «Očekivali smo će se Rusi razbježati čim vide Bredlije i Leoparde». Bredliji i Leopardi-2 pokazalo se da su jednako ranjivi na mine, dronove, sisteme Kornet i posebno rakete iz Helikoptera Ka-52, kao i stara sovjetska tehnika. Jedina prednost je bila što su vojnici u njima imaju više šanse da prežive u slučaju direktnog pogodka.

Poslednjih dana u Moskvi se sve otvorenije govori o formiranju Afričkog korpusa u okviru regularne ruske vojske. Formiranje ovakve jedinice zahtijeva angažovanje nekokoliko desetina hiljada vrhunskih vojnika. U spekulacijama o skorom raspoređivanju ruskih vojnika na «Crnom kontinentu najdalje je otišao portal Afrička inicijativa, koji navodi da bi ruska vojska za početak trebala da bude raspoređena u Maliju, Burkini Faso i Centralno-afričkoj republici. Tvrde da bi na čelu Afričkog korpusa mogao da se nađe nama dobro poznati general Junusbek Jevkurov, koji je u junu 1999. zauzeo aerodrom Slatinu. On se trenutno nalazi na funkciji zamjenika ministra odbrane. U avgustu je posjetio Libiju, a u septembru Burkinu Faso i Mali, gdje se pored lokalnih zvaničnika sreo i sa ministrom odbrane Nigera Salifom Modijem. Krajem jula u Nigeru je nakon svrgavanja predsjednika Mohameda Bazuma uspostavljena vojna hunta.

Ako se spekulacije o ruskom vojnom prisustvu pokažu tačnim to bi značilo da čitav korpus vrhunski obučenih vojnika nije neophodan na 1000 km dugom frontu, što bi dalje impliciralo da Rusija potpuno kontroliše situaciju u ratu sa Ukrajinom, odnosno da je postizanje primirja, ili možda čak sveobuhvatnog mirovnog sporazuma bliže nego ikada ranije.

Izvor: Politika