Ćulafić: Ljudski životi bezvrijedni za crnogorsko pravosuđe!

Danas prenosimo i zadnji dio obraćanja Borislava Ćulafića, oca ubijenih Davorina i Danijela 2014. godine. Borislav ističe da je ubistvo njegovih sinova bilo planirano, te da je sasvim očigledno da se radi o teškom krivičnom djelu. On je ogorčen na postupajuća sudska vijeća Višeg suda u Podgorici, koji su, kako ističe izrekla „neodržive, nepodnošljive i uznemiravajuće presude“ za ubistvo njegovih sinova, ali i ranjavanje trudnice u osmom mjesecu trudnoće, gošće lokala Erne Baković, dovođenje u opasnost Senade Kolašinac koja je sjedjela na samo metar od lože sa Baković, izazivanje opšte opasnosti na javnom mjestu, nošenje i držanje oružja i eksplozivnih naprava u nelegalnom posjedu!

Edin Kolašinac: Dok sam izlazio čuo sam treći pucanj, negdje ispred vrata od lože

Starijeg brata Davorina Davora Ćulafić, najbliži očevici i svjedoci nisu ni zapazili. Tako navode u svojim izjavama u realnom vremenu, Erna Baković i Senada Kolašinac, jer je bio dalje  od ulaza u ložu, a isto pred tužiocem i pred sudom iskazaše svjedokinje Ana Medojević i Radena Milovanović, kao i u svojstvu očevidaca u CB Podgorica.

„Davorina je prilikom izlaska iz lože, radi bježanja s lica mjesta, zločinac Mašan Čogurić, očigledno, prolazeći radi bjega nišanio-ciljao revolverom. Davorin se nalazio bočno, okrenut prema zločincu i cijevi revolvera, na samo 30 santimetara udaljenosti, u potpuno pasivnom položaju“, napominje otac Borislav i naglašava da je izvještaj načinjen tek godinu dana iz čega se jasno vidi da je „policijsko vještačenje i policijski nalaz i mišljenje i neskriveno pružao logistiku odbrani zločinca“, napominje Ćulafić.

Govoreći o svom iskustvu od 11. juna 2018. godine on ističe:

„Dok je sudija izvestilac, čitao žalbu advokata izvršioca zločina, Danila Mićovića , žalbu upućenu Apelacionom sudu, ja, prisutni u sudnici Apelacionog suda, otac braće ĆULAFIĆ, slušao sam advokatovu odu nadrealizma i romantizma, (što se i očekuje od branioca – advokata, izvršioca teškog zločina), ali nijesam očekivao da može ljudsko biće imati  toliku emotivnu inspiraciju, za nadrealističkim fikcijama, svjesan da svojim uzvišenim izmišljotinama, ponovo proliva krv i soli žive rane, komplet, mrtvoj i živoj  četvoročlanoj porodici ĆULAFIĆ.

Da ne postoji argumentovana istina, potvrđena materijalnim ‘vidljivim’ službenim dokazima, ovjekovječena pisanim slovima, na zvaničnim službenim aktima, potpisana svojeručnim potpisima službenih lica, ZAPISNIK O ISKAZU SVJEDOKA Edina Kolašinca, u prvostepenom postupku koji između ostalog izjavi: ‘Ponavljam, (misli na braću ĆULAFIĆ)  ja nijesam vidio da su ovi momci imali bilo što u rukama’.

Istovjetan iskaz  u svojstvu svjedoka, pred sudom, pred postupajučim tužiocem na zapis  i u svojstvu očevidca u CB Podgorica, navele su ključne svjedokinje, Senada Kolašinac  i Erna Baković.

Boks u rukama braće Ćulafić je izmišljotina advokata Mićovića, a boks na keramici poda lože, policijska podmetačina

Ćulafić navodi da se u sudnici 14.11.2014.godine obratio svjedoku Edinu Kolašincu, upitavši ga da ponovi svoju izjavu. Kolašinac stoga ponavlja: „Nijesam vidio da su ovi momci imali bilo što u rukama”. Zapisnik navedenog iskaza potpisan je od postupajućeg sudije Višeg suda u Podgorici, Vladimira Novovića.

Ipak su postojali motivi za zločin

Milica Ivanović, komšinica Mašana Čogurića, bila je u emotivnoj vezi sa mlađim Danijelom Ćulafićem.

Ona je, podsjeća Borislav, pred  Višim sudom izjavila da je poznavala komšiju Mašana Čogurića, te da ju je često pozivao telefonom, što znači, smatra on, da je Čogurić znao i  imao njen telefonski broj , te da ju je navodno često uznemiravao, vrijeđao…?!

Međutim, Čogurić je, pred zamjenikom Višeg državnog tužioca, Milošem Šoškićem u prisustvu branioca Danila Mićovića izjavio da ne poznaje komšinicu Milicu Ivanović.

Izjave Danijelovih drugova, Dražena Vujoševića i Điđija Vukićevića, potvrđuju da je motiv za ubistvo postojali.

Borislav navodi da su mladići, u intervjuu za Dan (u tekstu pod naslovom: „Ubio mladiće koje nije poznavao“, 17. februar 2014. godine) kazali da su braću Ćulafić vidjeli dan prije ubistva te da su tada sa njima pričali o svadbama.

„Samo dan prije ubistva Danijel mi je pominjao ranije planove kako hoće da se ženi. Rekao sam mu da je još rano, jer ima samo 23 godine i da treba još da sačeka. Kazao mi je da bi se sad oženio da ima para i da nema potrebe da čeka jer nikad neće naći bolju ženu. Uvijek je bio vedar i nasmijan, nikad nikome nije ni pomislio nešto a kamoli uradio. Bio je primjeran momak nikad nije pravio probleme…“, kazali su njegovi prijatelji.

Na Danijelu majica kratkih rukava, da bi se tukao?

Danijel je, prema svjedočenju Milice, krenuo da se sretne sa njom, obučen u majicu kratkih rukava, što, kako navodi Borislav, odgovara ciljnoj satnici, dobu dana i podgoričkoj  februarskoj toploj klimi.

„Konkretno, ja otac braće Ćulafić, na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, tražio sam službeni akt, od  ZAVODA ZA HIDROMETEROLOGIJU  I  SEIZMOLOGIJU Podgorica, koji sadrži informacije o dnevnevnim  temperaturama za grad Podgoricu, po službenim pravilima  mjerene u hladu i vremenskim prilikama za dan: 15. februar 2014.godine.  U dostavljenom mi službenom aktu, u periodu oko 13 sati, period kada je Danijel krenuo ka djevojci Milici Ivanović, temperatura u hladu je bila 15 stepeni, vrijeme suvo, bez padavina, nebo vedro. Na izmjerenu dnevnu temperaturu u hladu, po pravilima  nauke  ZA HIDROMETEROLOGIJU  I  SEIZMOLOGIJU, subjektivni osećaj na ljudsko tijelo , van hlada,  povećava  se za 7 stepeni, što znači da je osećaj na ljudskom tijelu kritičnog dana i satnice bio 22 stepena! Navedenim podacima ‘razbija se’, jedna od glavnih  floskula – poštapalica,  advokata Danila Mićovića, da je Danijel ĆULAFIĆ na sebi imao maicu kratkih rukava, da bi se tukao?!”, kaže Ćulafić.

Podsjeća da je Čogurić uhapšen u kući brata od tetke Danila Kojića, ul. Savska broj 11, nedaleko od kampa SAJ-a na Zlaticu nakon sedmosatnog organizovanog skrivanja, radi organizovanja njegove odbrane i taktike prije hapšenja.

„Ključni aduti punomoćnika odbrane Čogurića su petoparačke floskule, da je Danijel Ćulafić na sebi imao majicu kratkih rukava i famozni boks, koji je u blizini ulaza u ložu, na keramičkom podu, podmetnula policija ili lica kojima je policija u periodu obezbeđenja unutrašnosti i spoljašnjosti UO ‘Moskva’ dozvolila da uđu unutra, do dolaska zamjenika Višeg državnog tužilaštva Miloša Šoškića.

Šoškić je rukovodio uviđajem po službenoj dužnosti, sa namjernim ili neznavenim katastrofalnim procesnim  propustima i posledicama, po pravdu i pravičnost, a koje je rezurtiralo nezapamćeno simboličnim presudama, koje su u prvostepenom i ponovljenom suđenju istovjetne“, navodi on.

Da nema dokazive istine, dodaje, dokazive materijalnim dokazima, elaboratom službenih fotografija, ovjerenih službenim pečatom i službenim potpisom, „laž i para bi ubijala, klala, i punila groblja tuđom djecom, tuđim sinovima, zatirala potomstvo čitavim familijama, a sve iz razloga, da školovani branioci zarade ‘krvave pare’ ili apanaže u različitim apoenima, za lične poene, kod zločinca kojeg su prihvatili da brane pred sudom, pred tužilaštvom i pred celokupnom javnošću, ne plašeći se Boga i Božjih zakona, zbog laži, neistine, nanoseći bol, pravdi, žrtvama… s krajnjim ciljem ‘ostvariti pogodbu sa investitorom i naručiocem’ poželjne presude za zločinca.

„Ne birajući sredstva, doći do cilja. Proglasiti žrtve krivcima, ponovo ih ubiti, one što žale za svojim sinovima, prezreti, raskomadati, danima čerečiti i administrativno natjerati ih da se uruše, istope od bola, da ne bi imao ko više da pred javnošću, moćnim moralnim sudom, proziva izvršioca zločina i sve službene saučesnike, koji su organizovano mučili posmrtno, žrtve i njihove najmilije koji svakodnevno ispuštaju dušu za svojim potomstvom, zbog zlih hirova crnogorskih velegradskih uličarskih zločinaca.

Bijesnih čopora neljudi nalik na zvijeri, profesionalnih egzekutora, radi sticanja ‘statusnih’ posrnulih simbola u svom gradu, zvanje najsurovijeg egzekutora zločina“, ističe Ćulafić.

Napominje da se slučaj ubistva njegovih sinova, dogodio baš na dan dan godišnjice egzekucije braće Gojačanin. On je ogorčen na pravni sistem Crne Gore.

„Branilac zločinaca, pravno znaveni ‘trik majstor’, radi apanaže ili njemu poznatih razloga, prihvata da brani od odgovornosti, izvršioca užasnog krivičnog djela, ne birajući sredstva, znajući da mu Zakonik o krivičnom postupku  dozvoljava da laže, manipuliše i konstruiše neistine, da bi nekim čudom, uz pomoć postupajućih sudskih vijeća uz službenu apatičnost postupajućeg tužioca Miloša Šoškića, sinhronizovano sa određenim vještacima, ne bojeći se Boga i Božjeg suda, hoće organizovanom silom laži, hoće da pred Apelacionim sudom oslobode simbolične odgovornosti, 40 godina zatvora, surovog crnogorskog zločinca, Mašana Čogurića.

A, hoće da žrtve  proglase agresorom, a zločinca Mašana Čogurića, po mišljenju hroničnih vještaka, natprosečno intelegentnom  osobom.

I pored službenih materjalnih dokaza, zločince proglašavaju žrtvama, a seoske pečalbare, iz Gornjeg Polimlja, iz doline Lima, proglašavaju virtuelnim napadačima, siledžijama uz pomoć svakolike logistike ‘domaćeg Podgoričkog terena’ i službenih Podgoričkih saradnika!“, napominje on.

Životi četvoročlane porodice Ćulafić za podgorički Viši sud vrijede koliko 15 kila trave

Ćulafić na kraju podsjeća, koliku cijenu ima ljudski život u Crnoj Gori.

Navodi da su sudije Višeg suda u Podgorici ubistvo četvoročlane pečalbarske porodice, „od kojih dva najmlađa člana, masakrirani na lice mjesta, zbog bezazlene izgovorene riječi ‘izađi vani’, a majka i otac ostavljeni da umiru u najvećim mukama poznatim socijalnoj medicini i socijalnoj psihologiji“, odlučili da njihovi životi vrijede koliko i krivično djelo „neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga“, zbog čega je Viši sud u Bijelom Polju  na po šest godina robije osudio Rožajce E.K.  i  A.H.

Veljović da inicira istragu: Zašto policija godinu dana nije mogla da pronađe svjedoka Marjanovića i uruči mu poziv za sud

„Nakon ukidne prvostepene presude od strane Apelacionog suda i zakazivanja ponovljenog suđenja u Višem sudu u Podgorici, sudsko vijeće kojim je presjedavala sudija Vesna Moštrokol, pozivala je sve svjedoke iz prvostepenog postupka, da svjedoče i u ponovljenom, a ključne svjedoke i da prisustvuju rekonstrukciji u UO ‘Moskva’“. Svim svjedocima sud je uspio da uruči sudske pozive, putem pošte ili privođenjem od strane policije, ali jedino do kraja ponovljenog sudskog postupka, sva crnogorska policija, navodno, nije mogla da pronađe svjedoka Mijata Marjanovića iz Mojkovca“, navodi Đulafić i dodaje:

„OB Mojkovac, po objašnjenjima sudije Moštrokol, dostavilo je sudu službeno obaveštenje da se Mijat Marjanović već 5 godina ne nalazi na sudu i policiji poznatoj adresi, već da živi u Podgorici. Mjesecima je sudsko vijeće odlagalo rekonstrukciju, u nadi i navodnom insistiranju da policija pronađe Mijata Marjanovića, uruči mu poziv ili ga privede sudu. Sve je bilo uzalud, ponovljeno suđenje je završeno, a od Mijata Marjanovića ni traga, ni glasa“.

Ističe da se slično dogodilo i sa ključnim svjedokom Radenom Milovanović, na dan ubistva i u periodu ponovljenog suđenja.

U tom vremenu, navodi on, radnike UO „Moskva“ prije početka i u toku ponovljenog sudskog postupka, izvjesni NN „ćelavi“ momak pozivao je telefonom radi zastrašivanja.

„Iz navedenih razloga, Radena Milovanović je u toku godišnjeg odmora suda, u toku ponovljenog sudskog postupka, napustila Crnu Goru i otputovala u Bosnu i Hercegovinu, gdje je rođena, kako je navedeno u saopštenju policije dostavljenom  Višem sudu. O slučaju ‘ĆELAVI’ momak, obavijestio sam tužioca Višeg državnog tužilaštva i o tome ću, u narednom periodu obavijestiti crnogorsku javnost.

Ja otac ubijene braće Ćulafić, Borislav, tokom iznošenja završnih riječi, u ponovljenom postupku pred vijećem Višeg suda u Podgorici, sudijama Natalijom Boričić, Miljanom Pavlićić i presjedavajućom Vesnom Moštrokol, rekao sam da je ubistvom mojih sinova ubijena jedna porodica.

Naglasio sam da je neko podmetnuo metalni boks na keramičkom podu ulaza lože prije početka rekonstrukcije, te da okrivljeni zaslužuje maksimalnu simboličnu kaznu zatvora u trajanju od 40 godina.

U mom kraju svima djeca dolaze, samo mojih nema. Jedno domaćinstvo je nestalo, zašto su me rađali roditelji. Nakon iznošenja svoje završne riječi, napustio sam sudnicu rekavši da je ‘ovo suđenje za mene predstava, i da je rekonstrukcija događaja ruganje pravosuđu, pravdi i pravičnosti…’

Zato što Mašan Čogurić nije bio napadnut i nepotrebno je potegao revolver i ubio braću Danijela i Davorina ĆULAFIĆA.

Odbrana je sračunata na izbjegavanje krivice. Svi svjedoci su iujavili da braća ĆULAFIĆ nijesu bila naoružana, nijesu ulazili u ložu i nijesu preduzimali napad na Čogurića. Svi svjedoci, osim svjedoka, saradnika odbrane Edina Kolašinca, druga iz djetinjstva i prvog komšije i ‘zastrašenog ili stimulisanog’ naknadno vrbovanog Mijata Marjanovića.

Nakon ubistva sinova, mi roditelji svakodnevno trpimo stravične agonije kroz koju poslije brutalnog ubistva braće, prolazimo. Hladnokrvnost bezumnog čina rijetko zabilježen u novijoj istoriji, govori da smo kao društvo i pravna država zatajili“, kazao je Borislav Ćulafić.

Dodaje, da o Čoguriću zna da od ranije posjeduje policijski dosije u kojem se navodi krivično djelo sa elementima nasilja, da je posjedovao neregistrovan revolver i hrpu metaka.

„Optuženi je neokrenuvši se, istrčao iz lokala, ostavljajući braću ĆULAFIĆ u lokvi krvi. Nije ubio samo samo Danijela i Davorina , ubio je i njihovu majku i oca i zavio nas u crno“, kazao je on.