Crnogorski opozicioni kolac. I konopac

Piše: Nikola Malović

Šta je to Agenda 2030? Gle, opozicioni nam lideri o tome riječ nisu rekli.

Ili ne znaju, ili se pak kao politički iluzionisti istrenirani da govore pred narodom prostim – nisu dohvatili tema koje će postati aktuelne čim zađe, ako zađe, Milovo sunce, te zasija njihovo, kada će i oni moći da lažu na državnim medijima. Ako misle da prežive, druge im nema. Nama koji laviramo opoziciono, što potom Bog da.

Kad čovjek pregladni, osjećaj je mnogima poznat.

Isprva si gladan, pa si baš gladan, pa bi onda vola pojeo, a ako hrane nema iz bilo kojih razloga, čovjek naposlijetku pregladni.

I više onaj ko pregladni može da izdrži dalje bez hrane negoli što gladan čovjek može bez nervoze koja se uvijek sljubi uz prazan želudac.

Rekao bih da je slična situacija i kada je glad za demokratijom u Crnoj Gori sa Bokom u pitanju.

Da je Milo smijenjen na izborima prije dvadeset, ili prije deset godina, pa makar i da je smijenjen prije pet, još bi se kako tako na civilizovan način zadovoljila naivna ljudska potreba za pravdom, a za koju se takođe naivno vjeruje da je s demokratijom vezana kao nokat s mesom.

Za ljude vjerujuće u demokratiju ne bih rekao da su pretjerano promućurni, jer ako ne prije, na dan pred izbornu ćutnju, hipnotisani su već frazama kojima obiluju predizborni slogani i kampanje koje iza njih stoje. „Da živimo bolje“, „Samo naprijed“, „Promjene za pravi život“, „Sigurnim korakom“, „Za budućnost Crne Gore“… samo su neke od adaptacija ispraznih verzije koje postoje širom svijeta.

Čovjek bi sa strane rekao kako je narod u Crnoj Gori konačno spreman da ustane i skine Đukanovića i sa foteljama sraslu mu kliku.

Narod koji je konačno spreman da ustane od sve silesije predizbornih fraza prenebregava kako nova politička garnitura neće sjedeti na panjevima. Nego će takođe u foteljama.

Demokratiju danas valja zamisliti kao nekadašnju ljepoticu Šeherezadu izoperisanu po trista puta koja zaudara na kilometar i kazuje na svim televizijama i na svjetskim jezicima jedno te isto: „Brojevi govore da danas živimo bolje!“, „Ulažemo sve napore!“, „Iskorijenićemo korupciju!“, „Vratićemo povjerenje u institucije!“, „Učinićemo našu zemlju ponosnom!“…

Na naše se oči u Crnoj Gori događa fenomen po kome bi narod tijelima i na rukama nakon 30. avgusta mogao da u Skupštinu uvede ginisovske rekordere u nesposobnosti – jer su ginisovski opozicioni lideri do te mjere bezidejni da sami, svojim kvalitetima, nikad na izborima ne bi mogli da pobijede, niti bi mogli da savladaju protivnika koji ih otvoreno krade naočigled izbezumljenog puka kome je tokom ljeta 2020. vlast Mila Đukanovića prekinula finansijsku pupčanu vrpcu sa Srbijom.

Glasati za režim Mila Đukanovića svakako je u ovom trenutku skaredno, jer je čovjek pokazao da je spreman da zarad ostanka na vlasti žrtvuje ekonomiju cijele zemlje – u trenutku kada ne samo Hrvatska nego kada i Albanija objeručke prihvataju sve koji imaju onaj papirnati šit od korona testa.

Crna je Gora ponovo u istoriji ostala među najzatucanijima.

Ako je sav sezonski lebac predviđen za dugu zimu žrtvovan iz kabineta predsjednika od Montenegra, neka njemu bude na istorijsku čast i osudu. On će već znati kako da, kreditima koje će vraćati naša djeca, podmiri lojalne feudalce – njegove veletrgovce i njegove hotelijere – zakinute političkom odlukom da se Montenegro* deboto hermetički zatvori.

I umjesto da fraza nad frazama u doba korone „To je sve za vaše dobro“ (s maskama na + 40), omiljena kod nacista u Njemačkoj dok su istrebljivali Jevreje, postane metaforička lopta dobačena na opozicioni volej, niko od opozicije da pisne, niko da bekne ni da zucne šta će prvo uraditi kad Mila pošalju u ropotarnicu istorije.

Razjedinjena crnogorska opozicija (ne računamo li režimske trojanske konje) do te je mjere već sada, na pragu preuzimanja vlasti, prevaziđena za najmanje nekoliko decenija, što opet i opet potkazuje Crnu Goru kao geografiju koja će kaskati i dalje, što Daleki istok bude tehnološki i ekonomski odmicao brže.

Pazimo…

Opozicioni birači, kao sirota žena koja jedina ne vidi da ide u zagrljaj siledžiji i bitangi, žele da povjeruju prevarantima koji će takođe doći.

Svima se žuri. Samo da Milo ode. „Mi ili On“. Dogorelo je. Želja da bilo ko dođe umjesto sumalo doživotnog predsjednika Crne Gore jeste vjera u demokratiju, što jeste vjera u iluziju, što jeste vrsta sektaštva. Jer su sve partije političke sekte.

Mene kao Bokelja s pravom glasa vrijeđa to što se sve partije dodvoravaju najnižem sloju. Većina birača je posvuda funkcionalno nepismena, a po zvaničnim izvještajima objavljenim 2019, Crna Gora, za razliku od npr. Slovenije koja ima IQ 99, ima državni IQ 86 (istraživanje svjetske inteligencije sprovedeno je u 203 države).

Možda je crnogorski IQ od 86 objašnjenje fenomena Mila Đukanovića? Možda je IQ 86 predikcija nove pobjede Mila Đukanovića, sa svim njegovim uračunatim i uhodanim mahinacijama, od kojih jedna od posljednjih (?) kruži Jutjubom od prošle sedmice: kolone Albanaca, da li samo kosovskih, čekaju pred podgoričkim MUP-om da dobiju dokumenta kojim će „legalno“ izaći na izbore 30. avgusta 2020. Razjedinjena opozicija, ili eufemistički „u nekoliko kolona“ i „na nekoliko dana od pobjede“ nemoćno snima i u mobilne telefone kazuje sve u 16: Pogledajte šta rade!, Pogledajte šta rade!

Dok ovi nesmetano rade li rade.

Dodvoravajući se većinskoj ciljnoj grupi, nisam opazio da je bilo koja opoziciona stranka progovorila u vezi sa temama u odnosu na koje jedino mogu da dobiju moj glas. Ja ne bih u EU, podrivao bih NATO dok sam živ, gnušam se LGBT+ ideologije, za trobojku sam, za ujedinjenje srpskih zemalja, da Crna Gora povuče priznanje Kosova*. Izričito tražim od svih stranaka koje u sebi imaju i gram političkog srpstva da se negativno odrede u vezi sa obaveznim vakcinisanjem, transhumanizmom, i u odnosu na pitanje svih pitanja:

Da li ste vi, opozicioni lideri, a sutra političari iz vlasti i možda državnici – spremni da stavite život na kocku i učinite Crnu Goru časnom opet? Jer ako jeste, mogu vas ubiti. Da li težina vaših bijelih bubregah, zanemarimo li činjenicu da ćete ipak sa ideološkim đavolom koalicione tikve saditi – znači da ćete spasti narod od prisilnog vakcinisanja kad mu dođe vrijeme?, da ćete formirati crnogorsku razvojnu banku?, da ćete stimulisati poljoprivredu?, marikulturu i turizam?, da ćete rijeke koje su zamijenjene cijevima zamijeniti opet rijekama?, da ćete pod prijetnjom LGBT+ anateme proskribovati LGBT+ ideologiju?, da ćete se na koljenima za sva montenegrinska nepočinstva izviniti Srbiji sa šlagom i sa trešnjom na vrhu?, da li ćete se zalagati za samostalnu spoljnu politiku a sa saznanjem da bez samostalne spoljne politike nema prave samostalnosti i suverenosti?

Hoćete li? Danu, zinite?

Ili ćete, na mitropolitove oči, otvorene ili sklopljene, lamentirati kako ipak niste mogli da odolite pritiscima?

Sram vas, bre, bilo, izdajice u futuru.

Otkuda mi pravo da vas tako nazovem? Po tome što svime što delate dokazujete kako suštinski nemate izlaza već danas.

Trideset godina političke impotencije vam je napravilo višedimenzionalne analitičke dosijee u zapadnim ambasadama.

Ako vam siti Đukanovića oni ipak priznaju pobjedu, te ako narod Crne Gore povedete u pravcu bilo koje fraze iz bilo kog vašeg slogana, kuku ideji o slobodi, i samostalnosti, i suverenosti Crne Gore.

Nasilno vakcinisanom Crnogorcu možda će vlast Mila Đukanovića jednog dana izgledati bolja od vlasti na sve spremnih, poturenih današnjih opozicionara koji, svjesno ili ne (IQ 86), revnosno kane da ispune Agendu 2030.

Šta je to Agenda 2030? Gle, opozicioni nam lideri o tome tokom kampanje što nas čeka, glasali mi koga glasali, riječ nisu rekli.

Ili ne znaju, ili se pak kao politički iluzionisti istrenirani da govore pred narodom prostim – nisu dohvatili tema koje će postati aktuelne čim zađe, ako zađe, Milovo sunce, te zasija njihovo, kada će i oni moći da lažu na državnim medijima. Ako misle da prežive, druge im nema. Nama koji laviramo opoziciono, što potom Bog da.

Izvor: Pečat

Pročitajte JOŠ:

Udružili se četnici i partizani