Crnogorska patetika i muzičko iživljavanje
1 min read
Dušan Slijepčević
Piše: Dušan Slijepčević
Unpopular opinion: Sve novorodoljubne pjesme, guslarski poleti, uzleti i naricaji; svo pominjanje svjasrpstva, belvederizacije… Su smeće koje bi trebalo zabraniti zbog mentalnog zdravlja – ako je išta od zdravlja ostalo.
I ne, ne govorim samo o onom deliji koji u slobodnom vremenu izigrava Miraševog uniformisanog skečistu. Govorim i o patetičarima sa druge strane. Govorim o svima koji cvile, ječe i uništavaju mikrofone. A namjera je samo jedna – zatupljivanje i zaglupljivanje.
Maša kaže „samo da ne čitam više riječi – DPS nepomenici“. U pravu je. Izgubili smo i kreativnost kada treba udariti po nekome. A srpski jezik prepun lijepih riječi. „Nepomenici“ – bravo!
Nego ajde ovako, da probamo: Milo Đukanović gladi po glavi Peđu Boškovića, čupka ga za uvo i govori „dobri dečko, dobri dečko“, dok u pozadini ide numera „izginusmo od upaljenih guma, toliko dima ne vidi se šuma“.
Ili možda mojkovačka scena: Duško Marković stigao kući, u kuću bez radijatora, gleda kroz umazani prozor na hacijendu Veselina Veljovića iz koje trešti muzička numera „što ste na nas digli haiku, upražnjavamo vam koitus sa maiku“.
Naravno, i u drugoj sceni Milo mazi Peđu po glavi. Ali ovoga puta ispred hacijende Veljovića. I vrti se neka životinja na roštilju. „Nije Veljović što mu zbore, no je roštiljdžija Crne Gore“.
Pokušavam da ovo bude kao šaljivo, a ledeno je stravično. Sjetimo se slike, selfija, Peđe Sekulića iz zgrade Vlade – Milo gladi Peđu Boškovića po glavi (možda), dok ostali gledaju rezultate izbora. Nerealno.
Dosta toga smo uspjeli za ovih godinu dana od pobjede nad DPS. Izgleda malo, jer smo željeli sve i odmah. A demokratija je spora. Nisam siguran ni da ćemo mi kao generacija dočekati punim plućima da udahnemo slobodu. Ali je jedno sigurno – moramo nastaviti. A prvi korak sada mora biti uništavanje DPS u Mojkovcu.
Jer su Mojkovčani zaslužili. Zalužili su da baš oni budu taj novi udarac i nova snaga slobodi.
Pa neka bude i patetičnih pjesama. Izdržao sam ih toliko, izdržaću i još desetak. Za lom DPS u Mojkovcu ću i sam napisati 7 strofa uzletno/jurišne poezije.

Axaxa,Slijepčević macom po tvrdom kamanu.
Ima ih i ovdje ,na portalu ,vajnih tumača genetike Katunjana,Arbanasa i vardarske „Maćedonije“, vidovnjaka ,poznavalaca svih
urvina u vrletima sudbinskih prepleta Srpstva sa Istorijom, a sa subspecijalizacijom za Kolumbova jaja.
Svodnici narodne epike,piljari narodnog pamćenja…
Mrzne se pred zoru,ali tako ali nikako i ostalo more gluposti iza kojih vrišti poltronerija, ideološka skučenost i bezidejnost.
Ukleti srpski pjesnici i politički analfabeti ukačeni na šine uskog ,stranačkog kolosjeka.
Bumeri koji su dok se još čitala Politika maštali da ih u posjeti velikim urbanim cjelinama udari trola kako bi se u zapičkovcu u kome su rođeni ,za brda ona,prepričavalo kako su ih vas u fete pijane nosili s poprišta događaj dok im je niz nos junački život izlazio.
Naši nelomenici.