Piše: Igor Damjanović

Od parlamentarnih izbora u Crnoj Gori prošla su dva i po mjeseca. Postizbornu euforiju poslije svega 10-15 dana smijenila je ozbiljna zabrinutost da se vlada ne samo neće formirati lako i brzo, a kamoli da se kandiduju prirodni zahtjevi za ostavkom predsjednika Mila Đukanovića i vanrednim lokalnim izborima u četiri najveća grada, Podgorici, Nikšiću, Bijelom Polju i Pljevljima, u kojima je vladajući režim 30. avgusta potučen do nogu.

Za postizbornu smutu odgovorni su svi, kako lideri političkih partija kojima je narod povjerio mandat da državu oslobode od mafiokratske hunte Mila Đukanovića, tako i mandatar prof. dr Zdravko Krivokapić, koji nastupa kao slobodni strijelac uz čini se diskretnu zaleđinu frakcije URA. Izvanredno primljen kod građana, za samo 15 dana aktivnog bavljenja politikom po anketama postao je najpopularniji političar u Crnoj Gori, što kasnije verifikuju i rezultati parlamentarnih izbora, Krivokapić svojim poslednjim postupcima počeo je ozbiljno da kruni svoju brzo stečenu političku popularnost.

Ekspertska vlada – utopija?

Ideju frakcije URA, koja je na izborima osvojila 5,5%, da nova vlada treba da bude „ekspertska“ – bez učešća političara mandatar Krivokapić je bezrezervno podržao. U teškom periodu koji slijedi Crnoj Gori, ova ideja možda je u teroiji najbolja, ali u praksi teško održiva i uopšte ostvariva. Još početkom 16. vijeka Tomas Mor je u svom djelu „Utopija“ pisao o idealno uređenoj državi i društvu i taj termin postao je sinonim za sve dobro zamišljena, a neostvariva društvena kretanja koja teže ka idealnom.

Imajući u vidu da je ljudsko društvo nesavršeno, a da su sve naše crnogorske nesavršenosti dodatno izvitoperene trodecenijskom diktaturom Mila Đukanovića, pored eksperata novoj vladi podjednako treba i politički legitimitet. Interesi političkih partija, koji su nerijetko suprostavljeni interesima običnog građanina i društva u cjelini, nepromjenjiva su konstanta koju je mandatar Krivokapić morao da uzme u obzir. Pregovore sa toliko suprostavljenih interesa i spoljnih uticaja bilo je bez sumnje teško voditi, međutim mandatar Krivokapić prihvatio je istorijsku odgovornost.

Umjesto da uzme u obzir želje svih faktora i na osnovu njih ponudi kompromis, on je odlučio da bezuslovno podrži pozicije frakcije URA i predlogom tzv. vlade eksperata dovede sve ostale pred svršen čin. U datim okolnostima, kada bivši režim još godinu i po dana kontroliše vlast u najvećim gradovima i i još dvije i po godine nominalno najveću funkciju u državi – predsjednika Crne Gore, formirati nestabilnu vladu, bez ikakvih temelja u skupštini sve je samo ne rešenje koje odgovara ovom sudbonosnom trenutku.

Jedino što može držati ovako koncipiranu vladu je procjena 5-6 partija da na novim izborima neće dobiti više nego što sada ima. Kada prva politička grupacija procijeni da će na novim izborima dobiti više, vlada Zdravka Krivokapića će pasti. Nekoliko dana nakon što partije kojima je narod  dao povjerenje da državu oslobode od Đukanovićevog režima i par sati pošto je izjavio da među kandidatima za ministre neće biti nikoga sa poslaničkih lista, mandatar Krivokapić šokirao je javnost predlogom da potpredsjednik vlade i ministar odbrane bude lider URA Dritan Abazović.

Na ovaj način Krivokapić je značajno devalvirao kredibilitet svojih obećanja i prije nego je formalno postao na premijer, bez ikakve potrebe gurnuo je prst u oko ostalim subjektima koji treba da podrže formiranje vlade i koji imaji višestruko veću političku težinu od Abazovića, te neposredno demonstirao da su optužbe lidera Demokratskog fronta, sa kojima je zajedno nastupio u koaliciji „Za budućnost Crne Gore“, da zastupa isključivo interese frakcije URA opravdane.

„Bjekstvo“ ministra policije

Apsolutna većina predloženih kandidata – „eksperata“ za ministre od strane mandatara široj javnosti je potpuno nepoznata, ili se za njih tek nedavno čulo.

Već nakon nedelju dana povukao se Nikola Terzić, kandidat za ministra unutrašnjih poslova, najvažniju funkciju u vladi, koja pored obaveze da povede borbu protiv kriminala i pohapsi korumpirane kadrove bivšeg režima, ima zadatak i da pročisti biračke spiskove gdje prema procjenama postoji možda i 20% nepostojećih i nezakonito upisanih birača.

Kandidovanje Terzića, inače u javnosti potpuno anonimnog podgoričkog advokata, kome bi glavna preporuka za visoku funkciju mogla da bude kumstvo sa poslanikom URA Milošem Konatarom, još jedan je primjer samoudara Zdravka Krivokapića na svoj politički rejting i krediblitet.

To što najvažniji kandidat za ministra bježi i prije formiranja vlade posredno baca sumnju i na pouzdanost ostalih predloga profesora Krivokapića.

Funkcioneri bivšeg režima kandidati za ministre

Među kandidatima za ministre u vladi Zdravka Krivokapića, koji bi trebala da broji 12 članova našla su se i dva funkcionera bivšeg režima. Riječ je o dr Jeleni Borovinić-Bojović, kandidatkinji za ministra zdravlja, i Đorđu Radoluviću kome bi trebali da pripadnu inostrani poslovi. U vrijeme dok se na čelu Kliničkog centra Crne Gore (KCCG), najveće zdravstvene ustanove u državi, nalazio Jevto Eraković, član predsjedništva Đukanovićevog DPS-a, dr Borovinić – Bojović dogurala je do načelnika Klinike za pulmologiju KCCG.

Široj javnosti ova ljekarka postala je poznata nakon što je na njenoj klinici hospitalizovan mitropolit Amfilohije, nakon infekcije virusom KOVID 19. Kandidatkinja za ministra zdravlja je inače supruga Dragana Bojovića, poslanika koalicije „Za budućnost Crne Gore“.

Đorđe Radulović je karijerni diplomata, sa gotovo decenijom radnog iskustva u ministarstvu za koje je kandidovan. Zanimljivo je da se nacionalno se izjašnjava kao Srbin-Crnogorac, kako se oko 0,4% građana izjasnilo na poslednjem popisu. Bio je otpravnik poslova u Ambsadi Crne Gore u Rumuniji, a kandidaturu za ministra dočekao na funciju Direktora direktorata za evropsku i susjedsku politiku. Za njegovo ime ne vezuju se skandali i afere, te stoga može biti i jedan od boljih predloga mandatara Krivokapića. Naravno, to što je do visoke pozicije dogurao u vrijeme ministrovanja Srđe Darmanovića, koji je Rusiju i Srbiju bestidno klevetao, ruske diplomate protjerivao, u međunarodnim organizacijama redovno glasao protiv interesa Rusije i Srbije, znao da Beogradu i Moskvi zaprijeti NATO paktom, ne može biti plus u Radulovićevoj biografiji.

Popravljanje bilateralnih odnosa sa Rusijom i Srbijom biće svakako izazov za budućeg ministra, koji zanimljivo u svojoj biografiji navodi da pored engleskog govori i ruski jezik. Ukinuto ministarstvo turizma Broj ministarstava u novoj vladi biće smanjen za 8, sa 20 koliko je brojala prethodna vlada Duška Markovića, na ukupno 12. Mandatar Krivokapić izjavio je da mu je uzor bio model Holandije i Finske. Iako je to generalno dobra polazna osnova, pogrešno je kopirati njihov model, prije svega što su te zemlje u mnogim segmentima ekonomije i tehnološkog razvoja neuporedive sa Crnom Gorom.

Bode oči što nova vlada neće imati ne samo poseban resor turizma, već se ova privredna grana ne navodi čak ni u portfeljima objedinjenih ministarstava. Turizam predstavlja glavnu privrednu granu u Crnoj Gori i evropski cmo rekorder po učešću turizma u BDP-u sa 25 odsto, a treba dodati da u ovoj oblasti ima još mnogo nevalorizovanih potencijala. Smuta odgovara samo Đukanoviću U nedelju veče Dritan Abazović, lider URA i poslanik od čijeg glasa zavisi izbor nove vlade izjavio je da je inficiran KOVID-om.

Dnevni list Dan sjutradan je napisao da je ista infekcija potvrđena još kod pet poslanika, što ozbiljno dovodi u pitanje izbor nove vlade u narednih 15 dana. Iz Demokratskog fronta juče su saopštili da očekuju da vlada treba da bude izabrana tek 24. novembra, a da ukoliko bude potrebe, glasanje se može organizovati u onlajn režimu. Odlaganje od skoro tri mjeseca, prepucavanja, optuživanja i teške riječi između mandatara Krivokapića i političkih partija koje treba da izaberu novu vladu, neprocjenjiva su usluga poraženom režimu. Više niko ne dovodi u pitanje predsjedničku funkciju Mila Đukanovića, raspad DPS-a i satelitskih stranaka je zaustavljen, a uzdrmane pozicije funkcionera poraženog režima u lokalnim samoupravama najvećih gradova su učvšćene do daljnjeg.   

Izvor: Balkanist