Ćoćalji

Piše: Radosav Rajo Vojinović

Nevjerovatno je kolika mržnja prema Crkvi razdire pripadnike bivšeg de-pe-esovog novinarskog establišmenta. Od tridesetog avgusta prošle godine, kada je De-Pe-Esova trodecenijska moć otišla Bogu na istinu, gotovo da nema sekunde u kojoj raspomamljena depeesovska služinčad iz svojih razjapljenih pseudonovinarskih žvala ne bljuju tovare mraka i verbalnih fekalija put nevjeste Hristove u Crnoj Gori. Ona im je, očigledno, kriva za sve.

Razna izbornim porazom ojađena ušna odjeljenja bivšeg režima od tada zapravo ništa drugo i ne rade do što po raznim informativnim portalima i raznim drugim elektronskim i štampanim medijima bjesne, pjene, kmeče, zapomažu, bljuju informativni mrak i lažu – ne sole ne bi li nekako time naudila Srpskoj pravoslavnoj crkvi.

Sve braneći, čoče, državu i, jelte!, evropske vrijednosti, čitavi čopori kriptokomunjarske agitpropovske depesčadi trzaju se iz lanaca novinarske i elementarne ljudske pristojnosti i takmiče ko će dalje pljunuti, bolje zarežati i jače lanuti na Crkvu, njenog patrijarha, episkopat i sveštenstvo.
U toj mrtvoj trci već pozadugo prednjače ćoćalji s opskurnog portala https://www.aktuelno.me/, na kojem su u startu, samim činom osnivanja ove verbalne trovačnice pogubljeni ama baš svi novinarski kriterijumi, ali i elementarna ljudska pristojnost.

Najsvježiji primjer je njihov komentar na boravak mitropolita crnogorsko-primorskog gospodina Joanikija u Delta sitiju, gdje je sinoć odgledao film „Božji čovjek“posvećen Svetom Nektariju Eginskom. Depesčad s ovog informativnog smetlišta to su ovako prokomentarisala: Dok se jedni pitaju da li se možda vakcinisao i tako skinuo sa svetosavskog puka etiketu antivaksera, drugi prosto konstatuju da je zalutao, jer je Noć vještica prošla, a Crni petak tek slijedi.
Očigledno, ćoćalji nemaju mira ni sna što je, da parafraziramo Matiju Bećkovića, Gospod Isus Hristos, koji je na magarcu ušao u Jerusalim, u naše dane namagarčio svoje protivnike u Crnoj Gori.

Najzad, u nečemu su ćoćalji sasvim u pravu. Kad su se zaletjeli na Crkvu, polomili su zube, čime je tridesetogodišnja noć vještica i njihove identitetsko-pljačkaške alhemije postala prošlost. Jednostavno, njihova korita, za koja su vjerovali da su vječno puna, od toga trenutka se sve više prazne. Otuda tolika njihova nervoza. A crni petak u vidu polaganja računa za mnogobrojna nepočinstva tek im dolazi.
Ako Bog da.