Cetinje u znaku apsurda: Bista Titu – šamar sopstvenom pamćenju i identitetu
1 min read
Foto: IN4S
Umjesto da preispituje bolnu prošlost i traži put pomirenja, Prestonica Cetinje ponovo grabi unazad. Odlukom lokalnih odbornika, na inicijativu Udruženja boraca NOR-a i antifašista, grad koji čuva tri najveće hrišćanske svetinje – dio Časnog Krsta na kojem je Hristos bio razapet, desnu ruku Svetog Jovana Krstitelja kojom je u rijeci Jordan krstio Sina Božijeg, i ikonu Presvete Bogorodice Filermose, koju je, prema predanju, naslikao Sveti apostol Luka – danas, u 2025. godini, odlučuje da podigne bistu jednom od najvećih gonitelja Crkve, duhovnosti i srpskog identiteta u 20. vijeku.
Iako je Evropska unija jasno osudila sve totalitarne ideologije 20. vijeka – uključujući i komunizam – u Crnoj Gori on i dalje živi pod novim plaštom. Cetinjski odbornici, glasovima većine, podržali su inicijativu da se Josipu Brozu Titu podigne spomen-bista, o trošku grada. Simbolično i suštinski – to je poruka da se vrijeme diktature, stradanja i ideološkog terora ne smatra sramotom, već ponosom.
Ova odluka dolazi u kontinuitetu sa antisrpskim i anticrkvenim postupcima koje aktuelna cetinjska vlast sprovodi godinama. Od otpora ustoličenju mitropolita Joanikija, do neprekidne mržnje prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi – sada se ide i korak dalje, slaveći lik i djelo čovjeka pod čijom je vlašću veliki broj Cetinjana umoren, progonjen ili zatočen u logorima.
Tito nije bio samo “antifašista” kako ga predstavljaju. On je bio nosilac jedne ideologije koja je, pod parolom “bratstva i jedinstva”, pokušala da zatre nacionalni i duhovni identitet naroda. Posebno srpskog. U njegovoj Jugoslaviji, pravoslavna crkva je bila proganjana, sveštenstvo ubijano, manastiri rušeni, a vjera svodila na privatnu sramotu.
Danas, na Cetinju – mjestu koje je nekad bilo simbol duhovnosti, otpora i slobode – taj isti lik dobija mramorno obličje. Umjesto da se narod pomiri sa prošlošću, da gradi i obnovi, podižu se spomenici podjelama, ideološkoj isključivosti i istorijskom revizionizmu.
Cetinje je već godinama grad koji, uprkos svom istorijskom i kulturnom značaju, stagnira. Mladi odlaze, radna mjesta ne postoje, demografija propada. U takvom ambijentu, ulagati novac u podizanje spomenika kontroverznim ličnostima znači samo jedno – cilj nije razvoj, već provokacija.
Ovo nije samo politički nonsens – ovo je duhovno posrnuće. Bista Josipu Brozu Titu u gradu Svetog Petra Cetinjskog i Svetog Petra Lovćenskog Tajnovica nije samo istorijska uvreda, već i poruka da je anticrkvena, antipravoslavna i antisrpska politika i dalje na djelu.
I dok se drugi gradovi u regionu okreću ka pomirenju i obnovi identiteta, Cetinje bira lažnu slavu prošlosti. Ali bez istine – nema ni slobode, ni napretka.
…PI…PI…PI…šta drugo očekivati od gada heroja koji slavi koljače i zlikovce…
SLOGA BIĆE PORAZ VRAGU!!!
Ne samo to, nego jos nesto. Upravo u Titovoj Jugoslaviji Cetinje je izgubilo status glavnog grada i od tada tavori u besmislu kao duboka provincija u materijalnom i duhovnom smislu.
Na deset „važnih“ cetinjskih adresa – počev od gradonačelničke – poslah sledeću poruku:
Pohvaliću se da pročitah jutros, pod naslovom „Tito po drugi put među Crnogorcima: dižu mu spomenik i 45 godina nakon smrti“, da će svoju „neprebolnu ljubav prema maršalu, Cetinje iskazati podizanjem biste… do kraja godine… a gde… još nije utvrđeno“.
Moramo priznati, i vi i ja, da se u takav broZLOčini poduhvat mogu upustiti samo čeljad ili kratkoga pamćenja ili, što je verovatnije – obespamećena.
Mada, ne treba isključiti ni potrebu jednoga starocrnogorskog kruga, Katunjana, na primer, da podseti ovovremene svoje saplemenike na „zasluge“ svojih poodavnih predaka koji na Petrovdan 1856. godine skoknuše do Kuča, jednoga od Sedmoro srbskih Brda, da tamo iskažu svoju genocidnost i pobiju, uz 17 (sedamnaest puškonoša), i 226 (dvesta dvadeset šestoro) žena, staraca, bolesnika i dece, čak i u kolevkama.
Da li se iko od vas zapitao kojem je nesoju palo na ono što se kod LJUDI zove pamet da obesmišljuje prednjeguško Srbstvo, ali i šta bi ostalima da mu se pridruže?
No, neka, zadužili ste LJUDE da se pitaju šta vam bi da svoje potomstvo lišavate ČOJSTVA.
Potvrda šta je Cetinje odnosno cetinjani.
Svakim danom sve o sebi samim govore.
Što se tiče pohare Kuča koju su im Kuči oprostili, ali ne i zaboravili bar svi, (mada jedan dio i jeste, nažalost). To je kad istorija zataškava i prikriva pa danas malo ko to zna, a tek cetinjani.
I tada su sve rekli o sebi, i nikad se nisu pokajali.
Brđani- Kuči, treba da se probude i nedozvole da se kukolji množe.
A cetinjane ne veličati i davati im na značaju, što se i danas radi, namjerno ili nenamerno. Nevidim zašto? Čemu? Daleko mi kuća od narcisa, nadobudnih, samoljubaca. Ostaviti ih njihovoj samodovoljnosti, gordosti, njihovim grehovima, da se sami sa sobom nose, samo da nam ostalima ne drže pridike o moralu, časti obrazu, poštenju..
Ali Stefanu Nemanji koji je bio iz Podgorice ne može da se podigne spomenik, pošto je on ,,okupirao,, svoju i svojih predaka Ribnicu i Zetu! I Stefanu Nemanji i Stefanu Vojislavu treba podići kao srpskim vladarima spomenike u Ribnici-Podgorici jer su branili i odbranili Zetu i primorje kao dio Zete od Grko-Romejskih tj. vizantijskih okupatora. Šta je Tito uradio za srpski narod ovdje, ništa rasrbio je Srbe a ekonomski nas je zadužio mnogo!
U priči Nika Pavića u kojojgovori o danima donošenja odluke
o konstituisanju crnogorske nacije, predstavlja se Nikov razgovor
sa Blažom Jovanovićem vezano za Blažov susret sa Josipom Brozom
Titom:
„ Niko:Pita li te Tito za naciju?
Blažo: Pita i reče: Dobro, dobro tako smo se dogovorili, samo mi
se čini da Vas je malo da budete nacija!“
Na Cetinje teba pod hitno podignuti bistu generala Pircia Birolija iz poštovanja prema potomcima italijanskih soldata kojih je danas,hvala Bogu,ima na stotine.
Cetinjani su se proslavili kao šetači talijanskih cokula u zamjenu za pašta šutu i makarone.
Ovima nema spasa!
Komunizam jednako satanizam, nema njima pomoci. Inate se sa Bogom dok im grad izumire.
Danasnje Cetinje je upravo primjer Titasevog rada na zatiranju svega nekadasnjeg cojskog i istorijskog nasljeđa crnogorskog!
Pa nije samo danas, odavno je takvo. Samo je godinama uzdizao pijedestal bez postolja, a sada se pravo lice otkriva, doduše mi smo neki odavno to saznali i vidjeli.
Ako su “pošteni” do te biste moraju napravit i bistu kučku Luxsu,koji ga tobož spasi na Sutjesku,jer bez Luxsa zamalo propade “revolucija”,a Cetinje ne bi bilo “grad heroj” ! E Lux,Lux,što učinje vjerno pašče,a svi te zaboravili. Ako može Rim,mora i Cetinje !
Kada bi Heraklit ustao, morao bi dopuniti čuvenu misao sa ,,Panta rei, osim za Cetinje”!
Ima li više kraja komunizmu u Crnoj Gori? Sve zemlje Evrope su se davno rjješile komunizma sa još u Crnoj Gori 30 % stanovništva su i dalje komunisti
A ču”š, Tito im je omogućio da Dedinje postane drugo Cetinje.
Podizanje spomenika Brozu na Cetinju je dokaz da grana koju su komunisti odrezali od srpskih korijena polako ali sigurno trune. Ne pomaže tu nikakvo đubrenje u vidu podizanja spomenika.
Ta grana ako se ne vrati Srpskom korijenu,ima dvije mogućnosti,da podivlja nakalemjena na drugi korijen,pa da nas o jadu zabavi,ili da svene i ugine.