Čestitoj starini Blažu Ukšanoviću

Piše: Bojan Goranović

Danas svojim pišem perom,
Ovu pjesmu srpskom rodu,
Da čast odam jednom borcu,
Za čast vjeru i slobodu.

Toj starini što pred narod,
Krst Isusov danas nosi,
Krsnim hodom i molitvom,
Za potomstvo milost prosi.

I pred svoje sugrađane,
Kao primjer pravi ide,
A svi oni što ga pljuju,
Nek se svoga gliba stide.

Devedeset i još jednu
Godinu je sabr’o đedo,
Ali kaže da bezumlje,
On ovako nije gled’o.

Gledao je kaže kako,
Srpske crkve naše gore,
Ali nije otimanje,
Od vladara Crne Gore.

Da svetinje srpske oće,
Oskrnave i da daju,
Bezumnome vražjem kotu,
I nesrećnom naraštaju.

Crmničani za njim idu,
I dive se ovom starcu,
Što predvodi vjerni narod
Na putu ka slobodarstvu.

Krst je starac podigao,
I na svoja stara pleća,
Nosi simbol vječne borbe,
Vaskrsenja i raspeća.

A čestiti crmničani,
Ustali su da se bore,
Za slobodu i potomstvo,
Pravoslavne Crne Gore.

Crmničani složno idu,
I ko jedan svi se mole,
Pokazuju da slobodu,
Od lanaca više vole.

Duh predaka sl’jede stari,
I starine mudre prate,
Dok je tako neće moći,
Našu vjeru da nam blate.

I slomiće sve dušmane,
Grobnica će biti njina,
Gdje krst časni prvo stoji,
Gdje se brani otadžbina.

Mudra glava sjede kose,
Pravoslavnu čuva vjeru,
Ne da nam drugi kroje,
I uvode svoju mjeru.

Njegovi su preci isto,
Boljevići pravoslavci,
Pokazali da su Srbi,
Da su pravi svetosavci.

I gradili srpske crkve,
I tapije danas stoje,
Koje čuva stari Blažo,
U zidine kuće svoje.

Zato još ću skromnim stihom,
Kol’ko znam i kol’ko mogu,
Počast danas ja da odam,
Đedu što je vjeran Bogu.

Nek ostane da se čita,
I da mladi sjutra znaju,
Da besmrtna djela žive,
I pred Bogom vječno traju.