Bulatović avgusta 2018: Braneći Srbe u Hercegovini, Crna Gora je branila sebe

Momir Bulatović bio je gost na obilježavanju dana Gatačke brigade u Gacku 7. avgusta 2018. godine. Po prvi put javno je pričao o odnosu prema svojoj ujčevini – srpskoj Hercegovini. Njegova majka Sofija Komad rođena je u selu Ubosko kod Ljubinja i ta činjenica možda najbolje potkrepljuje njegov zaštitnički odnos prema srpskoj Hercegovini.

Portal Slobodna Hercegovina objavio je Bulatovićev govor u Gacku, koji integralno prenosimo.

Pred ovakom svetinjom i ljepotom čovjeku je najpametnije da zaćuti. I ojsećam da svi imamo unutrašnju potrebu da odćutimo ovaj svečani trenutak, ali hvala vam što ste me se sjetili.

Hvala vam što ste me pozvali u sjećanje na ondašnju Crnu Goru koju smo sa ponosom predstavljali. Ovde su pored mene Mladen Milutinović, Andrija Mandić….i još desetak drugih ljudi.

Mi, znate, predstavljamo u Crnoj Gori onu manjinu od 85%. Toliko % Crnogoraca je bilo protiv priznavanja Kosova, ali su nas pretvorili u manjinu.

85% Crnogoraca smatra da treba da se briše ova granica između Crne Gore i Hercegovine, ali smo i dalje manjina.To, naravno, ne može da potraje.

Kao dijete sam dolazio u Hercegovinu, ovdje je moja ujčevina i svi znamo koliko volimo da dođemo u svoju ujčevinu. I onda sam u jednom trenutku sa zgražanjem vidio da je to stradalni narod, da su u Drugom svjetskom ratu ljudi bacani u jame.

Moja starica majka, dementna osoba, je kažnjena od Boga zato što svake noći po nekoliko puta proživljava taj užas bacanja u jame njenih najbiližih i njenih sagovornika. To nije umrlo, to stoji.

I kada se pojavila početkom 90-ih godina opasnost da se srpskom narodu u Hercegovini ta zla sudbina ponovi, onda smo rekli „neće“.

I znate da je sva Crna Gora jednodušno stala, ne ništa da osvaja, ne ništa da zauzima, nego da odbrani i sebe i svoj narod, jer braneći Srbe u Hercegovini, Crna Gora je uvek branila sebe kroz istoriju pa nadalje.

Ponosni smo što smo mogli da pomognemo, jer smo na taj način pomogli i samima sebi.

Crnogorci i Hercegovci su uvijek htjeli da budu zajedno. Kada smo se pitali sami, to je bilo prirodno stanje stvari.

Ali su nam rijetko kada velike sile to dozvoljavale. Nisu nam dozvolile ni ’92 godine.

Proglašenjem Bosne i Hercegovine 6.aprila ’92 godine mi smo morali da povučemo naše regularne snage, ali se sjećate da su ostali isti i generali, i oficiri i vojnici kao dobrovoljci da pomognu da uspostavite svoje linije i redove odbrane.

Onoga trenutka kada smo bili sigurni da možete da se branite, mi smo se povukli a nastavili onu nesebičnu bratsku pomoć koja je u stvari značila da je to i jedan narod i jedna država.

Sa ponosom smo sinoć gledali uspehe Gatačke brigade i zaslužili ste svaku pohvalu i svaku čast, kako što su i vaši pali počivši prijatelji najveća obaveza da nastavite i da čuvate Republiku Srpsku.

Za Crnu Goru ne brinite, ona samo trenutno malo klizi, biće sve po starome i po novome, i opet ćemo mi biti jedno i zajedno.

U to ime sve najbolje vam želim.

Momir Bulatović