Brđansko samoubistvo sportskom dvoranom

Premijer Đukanović je juče otvorio sportsku dvoranu u Žabljaku. Time je i zvanično objesio vodenični točak o vrat Žabljaku i novom gradonačelniku.Sve sportske dvorane u Crnoj Gori su bankrot ili nijesu u funkciji. U Beranama postoje dvije dvorane, jednoj je krov na podu a drugu niko ne usuđuje da otključa, jer to sve košta. Pljevaljska dvorana je bankrot iako ima rudnik i elektranu za leđima. U podgoričkom mastodontu, SRC Morača, u bazenima se igra stoni tenis i košarka. Nikada niko nije ni pokušao da naplati ulaznicu za nešto. U Nikšiću i Bijelom Polju sportske dvorane su ledene pećine. Te plješnjive ledare i betonska čudovišta ni najbogatije opštine ne mogu da stave u funkciju. Pogotovu to neće moći da uradi sirotinja iz Žabljaka i njen gradonačelnik. On izjavi da će se voditi iskustvima drugih a kao što vidimo u Crnoj Gori to je ključ u bravu. No, on je tu samo lutka na koncu koja igra u karađoz pozorištu.

Premijer ne objasni na kako će se grijati betonska dvorana u mjestu đe je jutarnja temperatura i u sred ljeta oko nule. Brđanski dopisnik Vijesti navede da je „parket na Žabljaku za međunarodnu ligu“. Naslućuje se brđanska megalomanija iz Mrduše Donje; hoće međunarodnu ligu jer imaju kvalitetan parket! Vlada, Slovenci i Žabljačani su izgradili dvoranu od tri miliona pa tek onda „iznalaze modalitete kako da dvorana bude održiv projekat.“ Sarkastično, stojimo među javom i međ snom.

Slovenački koinvestitor napravio je i kuglanu u dvorani. Zbog hladnoće nije mogla biti ni probno puštena u rad. Kuglanja će biti samo ljeti, od podne do 3 sata. Ne pominju više klizalište koje je trebalo da da poseban uzlet Žabljaku. Klizalište je bilo veliki dio investicije a do sada je utrošeno više od predviđene cijene objekta i klizališta zajedno. Za utrošene novce moglo se finansirati 60 balon dvorana ili 90 malih porodičnih hotela! Pominju otvarači i novi kolektor, na koji su priključene četiri ulice, koji je već prevaziđen, jednom je već pukao i prepravljan je kotlokrpski. Slovenija je učestvovala sa 45% sredstava u promašenoj investiciji dvorane ali ni poštovani Martini Krpani nijesu razmatrali mogućnost održivog funkcionisanja dvorane! Logičko pitanje je: zašto su ulagali novac u nešto što nije pokazalo da li se može samoizdržavati? Slovenački ambasador ponudio je slovenačka iskustva i efikasan menadžment. Podrazumijeva se da bi debelo omastili brke kroz konsultantske usluge. Jedna jedina balon dvorana u Žabljaku bi bila dovoljna za potrebe turizma ovog mjesta i izgraditi je može svaki preduzetnik pa ne bi bila potrošena sredstva iz državnih fondova. Cijena balon dvorane je 60 puta manja od ove a isto tako i održavanje i korišćenje. Nekoliko privatnih investitora je htjelo da gradi male sportske dvorane ali im nije dozvoljeno. Svakom je vidljivo da je Podgorica preplavljena balon dvoranama a da SRC Morača grca u problemima i da će se udaviti sama. Zašto nije omogućena privatna investicija već su trošena sredstva iz budžeta? Sve to ima svoje.

Premijer je dalje rekao da „ovo područje ima realno veoma izdašan razvojni potencijal koji nije korišćen“. Potencijali Žabljaka su bili prije njega veoma iskorišćeni jer je Žabljak bio među šest najbogatijih opština Crne Gore. Upravo je g. Đukanović bio brana nastavljanju uspješnog razvoja Žabljaka. On je držao poluge odlučivanja 25 godina a ne Turci, Austrougari, Srbi, Njemci i drugi tradicionalni neprijatelji. Kao da njegovi eksperti nijesu sve uništili, od drvoprerade do turizma i poljoprivrede. „Sad to posmatramo kao prednost.“ Šta je prednost? Razorena drvoprerada, turizam i poljoprivreda je prednost? Pravljenje novih bunarova na mjestima na kojima je kralj Nikola već pravio bistijerne je prednost? Bijednim igrokazima otvaranja bunarova po pustolinama neće se prevariti niko. Kalambur govor i izvitoperena sarkastična logika nije dobro predskazanje budućnosti. „To je jedan sačuvani potencijal“ tvrdi premijer. Da li je ovo vrsta ironije prema sirotima duhom? Uništili su najveći planinski centar CG i onda prolivaju mudrost da je to u stvari sačuvan potencijal. I još nam se ironično podsmijavaju da su oni u stvari čuvali naše potencijale! Da se napravi jedan planinski centar treba 20 godina posvećenog rada i napora a ne mešetarenja, ironisanja i podcjenjivanja ljudi, jadne demagogije i konstantnih obmana i poluistina.

Gradonačalnik Žabljački, taj „Nejaki Uroš“, smatra da će njegovo selo biti „domaćin značajnih sportskih takmičenja i manifestacija“ i „da će ovaj sportski kutak biti maksimalno korišćen“. Blažena prostodušnosti! Troškovi najosnovnijeg održavanja ove betonjerke poješće sirotinjski budžet Žabljaka a on još fantazira o značajnim takmičenjima. Iako u gradu nema niti jedan jedini sportski klub! Iako Opština živi na državnim jaslama tj preživljava kao parazit stalnom infuzijom i pomoći iz državnog budžeta!

Premijer je okačio nakovanj o vrat Žabljačanima neđelju dana prije najvećeg praznika Opštine Žabljak, Dana Oslobođenja. Neđelju dana ranije Ministar Ivanović je otvorio nelegalni vodovod koji je upravo na otvaranju eksplodirao i nije bilo vode do ponoći. Nezavisno od promašene investicije dvorane i nelegalnog vodovoda zajedničko je da su visoki birokrati ignorisali opštinski praznik za koji se uobičajeno pripremaju takve svetkovine. S jedne strane to je dobro jer se neće Dan Oslobođenja prljati ovakvim promašajima. Sa druge strane se pokazuje da Premijer ignoriše najsvečaniji dan koji proslavlja ova mala zajednica. I tu očigledno nije pogriješio jer on bar u procjeni „ljudskih potencijala“ ne griješi.

Na svoj praznik brđanska politička „elita“ će obući svitno ruho, okupiti se na zbornoj glavici i pojesti po kokošku. Premijer ih je ocijenio i elegantno zaobišao. Ne šće da podijeli uspjehe i da slavi sa brđanskom elitom već otvori dvoranu ranije.

G. Đukanović je izjavio da „nijesmo imali sreće sa privatizacionim procesima“, kao da je u kladionici ili u kockarnici pa ima sreće ili nema. Privatizacioni procesi nijesu uspješni jer su nesposobni ljudi radili poslove kojima nijesu dorasli i tu sreća nema pristup. Privatizacija i ekonomija nijesu „kušanja sreće“ za koje niko ne odgovara već, u konačnici, Premijer i njegovi politički ljubimci. Kušanje sreće nije gurati havarisani autobus državne ekonomije uzbrdo. Premijer izjavljuje da „imaju plan“ za dalji razvoj. Kada vidimo šta rade, kako investiraju, koliko je dijaloga, javnosti i transparentnosti i imajući u vidu da su mu kadrovi Jelušić, Gvozdenović, Pejović i slični, jasno je svakom šta nam je budućnost.

Kršenje zakona i svih prostornih i urbanističkih planova i usvojenih strategija nije put kojim se bolje ide. Floskule o „kvalitetu života“ i uopšte povratku nekoga u Žabljak najbolje demantuje činjenica da je u osnovnoj školi u Žabljaku ove godine upisano u prvi razred 20 đaka. Prošle godine ih je bilo 35. Iduće godine će ih biti 7. Da bi se povećao broj prvaka mora se ljubaviti sedam godina ranije, da bi buduća beba stasala za školu. A nema čovjeka koji sebe vidi u Žabljaku za sedam godina. Osim ako ne jurtišu sportaši gašparovci iz Slovenije i svijeta i zaposle se čistačice i domari u betonsko sportsko čudo(vište).

Darko Stijepović