Boj na Krusima – pogibija Mahmut – paše Bušatlije

Petar I Petrović Njegoš, crnogorski crkveni i državni poglavar obratio se Mahmut-paši Bušatliji, pismom s pitanjem zbog čega gomila trupe prema Crnoj Gori.

Mahmut-paša je tvrdio kako nema namjeru da udari na Crnu Goru, već samo na Pipere i Bjelopavliće (Brda) koja tada nijesu pripadala Crnoj Gori ( u to vrijeme je bilo normalno da se kaže Crna Gora i Brda), zbog toga što su se ovi osilili, i „puteve zatvorili, i u gradove turske zabun učinili”.
Mahmut-paša poručio je Petru da će “svakoga ko bi eventualno pokušavo da pomogne Bjelopavlićima i Piperima ćerati ljutom Albanijom”. No, Crnogorci i Brđani su dali pisanu zakletvu kako će se ujediniti i zajedno odbraniti od Turaka.

Poslije poraza na Martinićima sujetni Mahmut-paša pripremao je brzu osvetu. Po opisu bitke đakona Aleksija, u borbi na Krusima učestvovalo je 30.000 Mahmudovih vojnika i 6.950 Crnogoraca. Na turskoj strani, u rezervi na raznim graničnim položajima Crne Gore bilo je i 14.660 Albanaca.
Odlučujuća bitka na Krusima vodila se 19. novembra. Po opisu đakona Aleksija, bitka se vodila od osam i po časova ujutru do uveče. U boju je poginuo sam Mahmut-paša, “od neprijateljske crnogorske ruke” , kako je kazao njegov brat Ibrahim. Po narodnom predanju, Mahmuta je posjekao Bogdan Vukov iz Zalaza.

Poslije Mahmut-pašine pogibije, kod Turaka je nastala panika, bježali su u paničnom strahu.

Ovo strašno klanje trajalo je oko četiri sata. Prilikom bježanja mnogi su se Turci udavili u Morači. Borba je prekinuta kada je poslednji Turčin prešao na lijevu obalu rijeke Morače.

Turski poraz bio je potpun. Koliki su bili tačni gubici Turaka nije poznato. Udavljeni Turci su, po predanju, prejazili rijeku Moraču. Na bojištu je nađeno preko 8.500 poginulih Turaka.

Crnogorski gubici bili su: 132 poginula i 237 ranjenih.
Zarobljeno je 15 ratnih zastava i zaplijenjeno mnogo turskog oružja, baruta i drugog ratnog materijala.

Pobjeda nad Turcima je bila potpuna.