Blagojević: Sa članstvom BiH u NATO, Srpska bi prestala da postoji kao državotvorni entitet
1 min read
Milan Blagojević
Ideja da se krivični zakon Republike Srpske promeni tako da postane kažnjiv svaki prenos nadležnosti RS na nivo BiH, kao i da bude kažnjivo ako srpski član u Predsedništvu BiH glasa za članstvo u NATO bez prethodne saglasnosti Narodne Skupštine Republike Srpske – to su bile moje inicijative, kaže u razgovoru za Sve o Srpskoj Milan Blagojević, profesor Ustavnog prava iz Banjaluke.
Blagojević navodi da su plod razmišljanja kako da se zaustavi krađa u BiH, zemlji u kojoj se “krade i otima isključivo na štetu Republike Srpske”.
Opisujući put koji kažnjivost odricanja od nadležnosti Republike Srpske treba da pređe od inicijative do realizacije, Blagojević prvo podseća da je u svojstvu građanina, 2015. godine, tu inicijativu predao Narodnoj skupštini RS, ali da “predlog još nije pretočen u zakon i pored zaključka NS RS iz novembra 2015. kojim je Vlada RS obavezana da sačini i podnese predlog zakona o dopunama krivičnog zakona kojim bi u vidu krivičnog dela bile zaštićene ustavne nadležnosti RS od njihovog neovlašćenog prenošenja na BiH”.
Pritisci da to tako ostane, kako kaže Blagojević, dolaze od stranih faktora i domaćih snaga kojima to nije u interesu.
Kao “domaće snage” on apostrofira deo političke i ekonomske elite, a povodom „stranih faktora“ kaže da inicijativa u suštini osigurava i vojnu neutralnost.
– Imamo veoma važnu činjenicu koja daje odgovor i na pitanje o sudbini Srbije, a ne samo Republike Srpske. Kada uzmete u obzir da 70 odsto eksportnog dela BDP-a Srbije izvezeno u EU i da srpski kapitalisti svoje bogatstvo stiču i održavaju zahvaljujući vezama, poslu i novcu koji dobijaju iz EU, nije potrebna velika pamet da se zaključi u kom pravcu idu razmišljanja te ekonomske, a preko nje i političke elite, i tamo i ovde: a to je članstvo u EU. Ali, hteli mi to priznati ili ne, ne može se biti članom EU, a da u svim strateškim pitanjima ne budete de fakto i de jure članom NATO. Politika koja slepo zagovara članstvo u EU znači i članstvo u NATO.
Ne možete, kao što čini Srbija, da govorite o ulasku u EU kao samo ekonomskom i političkom. To je i vojno-bezbednosni ulazak. EU nije isključivo ekonomska i kulturološka nego i vojno-bezbednosna organizacija, pa i njena spoljna politika nije prema vani vezana samo za ekonomska i slična pitanja, nego i za strateška vojno-bezbednosno pitanja. U vojno-bezbednosnim pitanjima, EU je isključivo vezana za NATO savez.
Milorad Dodik je – povodom Vašingtonskog sporazuma rekao da približavanje Beograda i Vašingtona nema veze sa pričom o NATO i da je NATO priča za Srpsku gotova priča. Hoće li Dodik izdržati pritiske?
– Ako meni lopov dođe na vrata, moje je pravo da branim svoj dom! Isturi se i brani ili se povuci i makni. Ne kažem to što je na tom mestu Dodik, to bih rekao za svakoga na njegovom mestu. Stvari su tu jednostavne. Ako mi je lopov u kući – boriću se i pružiću otpor. Ne dam što je moje.
Koliko je neutralnost RS vezana za takvu poziciju Srbije? I koliko su joj u ukupnim odnosima potrebna zakonodavna rešenja?
– Iz medija mogu da zaključim da duži niz godina postoji koordinacija po pitanju neutralnosti i da vlada RS prati politiku i delovanje vlade Srbije. A naravno da postoji potreba da se RS u kontinuitetu i još odlučnije bori protiv članstva u NATO paktu, jer to nije u njenom interesu. Članstvom BiH u NATO, Republika Srpska bi se ugasila i prestala da postoji kao državotvorni entitet.
– Ovde je uvreženo mišljenje da o članstvu u međunarodnim organizacijama, uključujući NATO, treba da odlučuje samo vlast na nivou BiH. To ne odgovara istini i onome što piše u Ustavu BiH. Odluku o tome mora doneti Predsedništvo, konsenzusom – a to znači da BiH ne može postati član NATO bez glasa člana iz Republike Srpske. U tom pogledu, bilo bi dobro da se normama krivičnog zakona RS propiše da se odluka o članstvu ne može doneti, odnosno da se čini krivično delo, ako član Predsedništva iz RS glasa “za”, a da prethodno za to nije dala saglasnost Narodna Skupština Republike Srpske. To bi mogao biti oblik zaštite Republike Srpske od toga da se ne uvaži njen stav ako ona ostane pri stavu da ne želi članstvo u NATO savezu.
Autor ste trideset knjiga, među kojima je i “Tehnologija ohaerizma”. Koji je najefikasniji način da se zaustavi dvodecenijsko razvlašćivanje RS kome je kumovao OHR?
– Da, ja posebno naglašavam da treba zaštititi nadležnosti RS koje ona ima prema Ustavu BiH. Na primer: da uređuje obligacione odnose, vlasničko-pravne odnose, radno-pravne odnose i brojne druge, što su inače njene ustavne nadležnosti prema Ustavu BiH. To znači da bez njene saglasnosti niko u Parlamentu BiH ne bi mogao da donese zakon kojim bi uredio odnose, na primer, između poslodavaca i radnika, zakonom na nivou BiH i da tim zakonom propiše da njegovim stupanjem na snagu prestaje nadležnost entiteta.

– Sada ne postoji mehanizam kojim bi to bilo zaštićeno. Ja predlažem upravo krivično delo pod nazivom: “Neovlašćeno prenošenje ustavnih nadležnosti RS”. Njegovo biće bi glasilo: “Ko bez ovlašćenja ili protivno ovlašćenju Narodne Skupštine RS prenese u celini ili delimično neku ustavnu nadležnost sa RS na bilo koji drugi nivo vlasti u BiH ili izvan BiH kazniće se zatvorom od dve do 12 godina”.
– Ovakvim krivičnim delom bi unapred i jasno bilo stavljeno do znanja Savetu ministara kao predlagaču zakona na nivou BiH, ili poslanicima u Parlamentarnoj Skupštini BiH kao donosiocima zakona da je to krivično delo – ako pre toga NSRS nije donela odluku da prenosi svoje nadležnosti. Ta inkriminacija je ustavom dozvoljena i pravno perfektna zaštita, neophodna da bi se zaštitile nadležnosti RS od njihovog neustavnog prenošenja, što se inače u kontinuitetu radi 20 godina. Za to niko nije krivično odgovarao – jer to nije propisano krivičnim zakonom.
U krivičnom zakoniku RS postoji krivično delo “napad na ustavni poredak RS”. Šta se njime štiti?
– On se odnosi na pretnju silom ili upotrebu sile – puškom ili topom. Dakle, tu se fizičkim nasiljem hoće da se promeni ili sruši ustavno uređenje RS. Ali, ja govorim o drugom obliku kriminaliteta koji do sada nije inkriminisan: kriminalu belih okovratnika, uglađenih ljudi u odelima koji oduzimaju RS njene nadležnosti i na taj način je obesmišljavaju kao državotvorni entitet. Posledica – nestanak RS, isto kao kada se to radi puškom i topom.
Koliko je komplikovana procedura za usvajanje potrebnih izmena krivičnog zakona?
– Nije uopšte komplikovana. Jer, zakone predlažu Vlada, predsednik, poslanik u NSRS ili najmanje 3000 registrovanih glasača RS. Većinu zakona, naravno, predlaže Vlada RS. Predlog već postoji i nomotehnički gledano, pa bi ga, ako postoji istinska volja, parlament mogao usvojiti i do kraja ove godine.
Izvor: Sve o Srpskoj