Iz dvoraca ne vide proteste: Crnogorci pravo s kačamaka skočili na kokain

Akademik SANU i književnik Matija Bećković je, komentarišući proteste ispred Skupštine Crne Gore, ocijenio „teško zemlji u kojoj se takvi skupovi održavaju i takvi zahtjevi postavljaju”.

„Bilo bi prirodno da nema nikoga ko ih ne podržava. Pa, ipak, takvih nije malo. Oni su u dvorcima, nema ih pod šatorima“, ocijenio je Bećković u intervuu listu „Dan“.

Kako ocjenjujete aktuelnu političku i društvenu zbilju Crne Gore, jedine zemlje u Evropi u kojoj vlast iikada nije promijenjena na izborima?

• Nije problem što se Crna Gora odvojila od Srbije, nego što se odvojila od sebe same. I na tom putu toliko odmakla da je više niko ne može prepoznati. Onu bivšu neko spomene, ovu sadašnju, kao nešto nedolično niko. Ona se odrekla sebe a drugi nje. Neko je rekao da tako izgleda jedno nekad slavno pleme koje je pravo s kačamaka skočilo na kokain.

Da li podržavate aktuelnu borbu građana Crne Gore i dijela opozicije koji danonoćnim okupljanjem ispred zgrade parlamenta traži uslove za prve poštene izbore kroz stvaranje prelazne vlade?

• Teško zemlji u kojoj se takvi skupovi održavaju i takvi zahtjevi postavljaju. Bilo bi prirodno da nema nikoga ko ih ne podržava. Pa, ipak, takvih nije malo. Oni su u dvorcima, nema ih pod šatorima.

Crna Gora je zemlja bez tajni. A danas je u njoj najveća tajna ono što svi znaju. I niko nije naivan da je kaže. A ono što mi znamo je ništa u odnosu na ono što znaju takozvani strani faktori koji takvu vlast još podržavaju.

Na protestima se pojavio i mitropolit Amfilohije, zbog čega ga je režim optužio da radi protiv države i da se bavi politikom.

• Bolje je prošao od Njegoša, koga i danas gone. Čini se više nego ikad. Da ne govorimo o crnogorskim mitropolitima koji su mu neposredno prethodili, Joanikiju Lipovcu, koga su strijeljali, ili Arseniju Bradvareviću, koga su držali na robiji, ili Danilu Dajkoviću, jedinog protiv koga su organizovane demonstracije u poslijeratnoj Crnoj Gori.

Zakonom o slobodi vjeroispovijesti pokušavaju da oduzmu crkve i manastire, a crkva svede na vjersku zajednicu.

• Ako ne mogu Sveti Sava i Njegoš, onda ne može ni pravoslavna crkva i ćirilica, ali može vjerska zajednica, crnogorski jezik i latinica iako na njima ne postoji nijedna knjiga, tapija i krštenica. Bore se za Crnu Goru a ne kažu da su crnogorski mitropoliti bili njeni državnici. I da su srpska crkva i njene vladike bile njeni gospodari i tvorci te države.

Većina građana Crne Gore protivi se ulasku u NATO, ali vlast tu politiku uporno nameće kao spoljnopolitički prioritet. Da li, po Vašoj ocjeni, odluku o tome ipak treba prepustiti narodu na referendumu, posebno imajući u vidu da je za istu ovu vlast 2006. taj oblik izražavanja narodne volje bio vrhunac demokratije?

Čini se da tamošnji vlastodršci svaki dan ne preklinju i bogorade da u NATO uđe Crna Gora nego da se u NATO sklone oni. NATO je u Crnoj Gori i nije tražio njihovu dozvolu, ali odlaže da primi njih. Pomišljam da sve te novotarije, koje su u stvari stari okupatorski nalozi nisu iz glave tamošnjih vlasti. Ne vjerujem da ih zanimaju ni Njegoš, ni Sveti Sava, ni jezik ni pismo, ni crkva, ni tradicija, ni Kosovo, ni Rusija. Ali postoje kancelarije koje to jedino zanima i čije naloge ispunjavaju zbog opstanka na vlasti. Po tu cijenu vladaju a kad je u pitanju vlast, za cijenu ne pitaju.

Teško da je ikad neka domaća vlast bolje zastupala tuđe interese. Crna Gora se u ovom vremenu ukazuje kao trojanski konj za borbu protiv Srbije i Srba. Mnogo sirotinje je na sve pristalo zarad boljeg života, a sada uviđa da boljeg života nema i da su se džabe prodali. Srbi u Crnoj Gori su u ovom času možda najobespravljeniji narod u Evropi. Poriče se njihova istorija, poništava duhovni identitet, odriče njihovo postojanje. A čudo koje je među svim tim čudesima najveće je u to me što vlasti u Srbiji izjavljuju da odnosi između Srbije i Crne Gore nikad u istoriji nisu bili bolji. Ostavljam vašim čitaocima da iz te činjenice sami izvode zaključke.