Babić: Bilo bi lijepo da Trebinje podigne spomenik JVuO

Na trebinjskoj kulturnoj sceni godinama unazad prepoznatljivo je ime Milane Babić, predsjednice Književnog udruženja „Susret“ Trebinje.

Milana je profesor srpskog jezika i diplomirani teolog, koordinator školske omladine Međunarodnog Saveza „Nasljednici Pobjede“, predsjednik isturenog odjeljenja Udruženja dramskih pisaca Srbije za RS i izvršni urednik za izdavačku djelatnost u Zadužbini knez Miroslav Humski.

U razgovoru za Slobodnu Hercegovinu ističe da je zadovoljna realizacijom projekata svog Udruženja, ali da uvijek ima mjesta za napredovanje.

–Uvijek može bolje, ali sam zadovoljna. Besmrtni puk je pokazao da Trebinje prepoznaje značaj kulture sjećanja za jedan narod. On je, istina, jasno i predočio da je, nažalost, naše nacionalno biće još uvijek podijeljeno i samim tim ranjivo, ali djeca, đaci koji prepoznaju snagu tradicije, snagu borbe i težnje ka slobodi, ulijevaju nadu. Željela sam da oni budu ponosni na srpsku mnogovjekovnu borbu za slobodu, ali i da, istovremeno, shvate svu tragediju nacionalnih podjela koje su nas pratile kroz istoriju.

Bilo bi lijepo da Trebinje podigne spomenik Jugoslovenskoj vojsci u otadžbini pa da naše odavanje duga precima bude potpuno, da idemo u pravcu istinskog istorijskog pomirenja, hrabro se suočivši sa strašnim činjenicama naše istorije i nastavivši se na tradiciju posljednjeg odbrambeno-otadžbinskog rata.

Sa projektom „Povratak tradiciji – ćirilična kultura i tradicionalne igre“, koji je dobio podršku Republike Srbije (Ministarstva spoljnih poslova) Književno udruženje „Susret“ Trebinje obuhvatilo je nekoliko područja: poeziju, sportska-viteška nadmetanja, srpske tradicionalne pjesme i promociju srpskih tradicionalnih jela. Odziv je bio iznad očekivanog – preko 2.500 ljudi je bilo samo na manifestaciji „Dušanov mač, Stefanov štit“. Projekat u sebe uključuje i pomoć pri objavljivanju knjige u kojem se nalaze pisma dubrovačkog pisara iz 15. vijeka, pisana naravno na ćirilici (pošto tek treba da se objavi knjiga ne bih otkrivala detalje).

Da li već ima planova za narednu godinu?

–Ono što ćemo pokušati unaprijediti za narednu godinu jeste obim dešavanja. Srbi imaju moćno istorijsko nasljeđe i ono mora biti dostojno predstavljeno. Već nam za narednu godinu najavljuju učešće viteške ekipe iz Bosne i Srbije, nadam se da će nam se pridružiti i naša braća i sestre iz Crne Gore. Uvezali smo se i sa Udruženjem dramskih pisaca Srbije kako bismo radili na decantralizaciji srpske kulture i stvaranju uslova za usaglašavanje kulturnih dešavanja u Srbiji i Republici Srpskoj.

Kakvo je stanje kulture u Trebinju?

–Nedostaje razvijenija strategija kulturnih dešavanja. Baš sam o tome skoro pričala sa gospodinom Radoslavom Ilićem, šefom Konzularne kancelarije Generalnog konzulata Republike Srbije Banjaluka, sa sjedištem u Trebinju. Složili smo se da Trebinje može postati jedan od najbitnijih gradova nosioca kulturnih dešavanja, ali je neophodna jasnija kulturna strategija. RTRS bi morao u Trebinju napraviti bolje uslove kako bi Trebinje dobilo ono što ima Banjaluka: novu zgradu, veliki studio, više ekipa…

Šta nedostaje?

–Nedostaje kadar, svojevrsni stari/novi kulturni tim. Nije lako formirati dobru ekipu, pogotovo u stranačkom sistemu koji ima svoje zakonitosti, ali to ipak nije neizvodljivo. Potrebno je povezati i ujediniti generacije. Raduje me obnovljeni rad Društva prijatelja Trebinja. Kritike na račun starosnog prosjeka članova ne stoje, nije bez razloga u antici postojalo Vijeće staraca. Kulturna baština u Trebinju je zaista ogromna, mnogi su doprinijeli da se ona očuva i predstavi na kvalitetan način i to treba uvažiti. I situacija sa jednim od stubova našeg nacionalnog bića – ćirilicom, još uvijek nije precizno definisana. Bilo koji događaj da je u pitanju on treba prvo da bude predstavljen srpskom ćirilicom pa onda može i kineskim, japanskim, engleskim pismom. Treba raditi na daljem identiteskom predstavljanju Trebinja kao srpskog grada.

Identitet predstavlja i ćirilica.

–Ćirilica je svakako jedno od gorućih svesrpskih pitanja, ali to ne znači da to pitanje ne možemo bolje riješiti recimo na nivou Trebinja.

Problem izazova razuđenog rascjepkanog srpstva danas može biti savladan samo ako postavimo problematiku samovrijednosti na odgovarajući način. Obnova usmjeravajuće uloge kulture bila bi stvaralački odgovor na izazove današnjeg globalizovanog svijeta koji teži da poništi samobitnost svih, pogotovo „malih“ naroda. Pod navodnicima malih naroda jer su Srbi snagom svog duha, borbenošću i spremnošću na žrtvu zarad viših ideala svakako narod koji se upisao u velike.

Da li bi Jovan Dučić bio zadovoljan slikom današnjeg Trebinja?

–Dučić je bio esteta, perfekcionista. Teško pitanje. Bio bi vjerovatno zadovoljan pozicioniranjem ka kojem Trebinje trenutno stremi – mali, ali značajan srpski kulturni centar, neizostavna maršuta ka ishodištu srpske civilizacije. Sigurno bi imao i mnoštvo primjedbi. U njegovo vrijeme srpskom kulturnom i političkom scenom hodale su velike figure. Teško je dostići taj nivo. Isuviše često se naš državni sistem urušavao da bismo mogli stvoriti jak kulturni model, svuda gdje srpska duša diše teško je napraviti red nakon lomova, a pogotovo ovdje u Trebinju, na razmeđi civilizacija.

Tvoje udruženje potencira i bratske odnose sa Rusijom. Da li nas realnost u kome smo okruženi nekim drugim kulturama i zapadnim diktatima mogu udaljiti od Rusije koja je fizički daleko?

–Rusija je naš prirodni saveznik. Naše veze su duge, mnogostruke i duboke. Od Rusije nas ne može niko i ništa odvojiti, jer se naše veze ne kreću u oblastima koje podliježu dugom prekidu ili otuđenju. U mjeri u kojoj se srpske i ruske zemlje vraćaju sebi, i zajedničkom ishodištu naše civilizacije, utoliko ćemo biti bliže jedni drugima.

Pripremamo izložbu čuvenog slikara Miloša Šobajića

-Moje udruženje će nastaviti saradnju sa ruskim i srpskim udruženjima koje baštine svijest o zajedničkoj oslobodilačkoj tradiciji, kulturi i vjeri. Posebno ćemo se usredsrediti na jačanje kulturnih veza. Trenutno pripremamo izložbu i promociju knjige našeg čuvenog slikara i vajara Miloša Šobajića. Trebinje je odmah prepoznalo značaj ovog dešavanja jer se radi o jednom od najvećem srpskih slikara današnjice.

Ova izložba će biti, ako Bog da, i uvod ka dolasku ruskih slikara visokog nivoa. U planu nam je da dovedemo, preko Međunarodnog Saveza „Nasljednici Pobjede“, čiji sam član, u Republiku Srpsku (možda baš u Trebinje) čuvenog ruskog slikara Vasilija Igoreviča Nesterenka, akademika Ruske akademije umjetnosti i narodnog umjetnika Ruske Federacije.

U vremenu informacija i tehnološkog napretka fizička udaljenost ne predstavlja prepreku za jačanje veza. Posjete na državnom nivou i pažnja koju trenutno Rusija ispoljava prema Republici Srpskoj same po sebi dovoljno govore. U oblasti kulture naši odnos mogu biti daleko razvijeni nego što su sada. I za to je potrebna strategija.

Izvor: Slobodna Hercegovina