Anglikanski sveštenik 1862: Crna Gora pripada srpskoj rasi koja će ponovo oživjeti svoju slavu i moć
1 min read
Dušan Silni, Vilijem Denton
Srpsku rasu, koja uključuje narod Srbije, Bosne, Dalmacije, Crne Gore, značajnim dijelom Rumelije, praktično i Bugarske, duboko prožima želja za samostalnom egzistencijom. Njihov nacionalni duh snažan je kao i kod drugih naroda u Evropi, napisao je anglikanski sveštenik, Vilijem Denton 1862. godine u svojoj knjizi Srbija i Srbi.
Denton u svom djelu naglašava da su ove teritorije pune spomenika koje svjedoče o nekadašnjem, velikom srpskom carstvu, kao i da će snažne težnje srpskog naroda dovesti do obnove svoje moći i slave.
– Zemlje koje leže između Crnog mora i Jadrana pune su spomenika i tradicija starog srpskog carstva. Današnji narodi ovih zemalja nastoje da obnove svoju moć i ožive svoju slavu. Oni će to i postići, piše u knjizi.
Denton objašnjava da bi evropske sile mogle samo kratkoročno zadržati njihovu dominaciju nad Srbima koji se, kako. dodaje on, gnušaju podaništva i da bi stoga sami povratili svoju slobodu.
– …Ali na kraju će ti subjekti dobiti svoju slobodu. Pogled na kartu pokazaće da je takvo kraljevstvo dovoljno obimno da održava sopstveni položaj među evropskim narodima, zaključio je engleski sveštenik.
Englez je više puta izrazio divljenje i poštovanje prema Srbima čije vrline, kako je pojasnio, nisu uništene ni pod Osmanlijama, a potom i uvjerenje da takva rasa zaslužuje najbolju budućnost.
* Vilijam Denton (en. William Denton) (1815—1888), bio je anglikanski sveštenik i publicista koji je bio posebno zainteresovan za težak položaj hrišćana pod Turcima. Posebnu pažnju posvetio je organizaciji Srpske pravoslavne crkve i spomenicima sakralne arhitekture i u više svojih djela pokazivao je veliku naklonost prema Srbima.
Izvor: Servia and the Servians, Denton, W. (William), London, Bell and Daldy, 1862
Pročitajte još:
Srce srpske nacije kuca u Nikšiću gdje krst i patriotizam čuvaju ponosni Hercegovci
Prvi put čujem za srpsku rasu. Ne čuh do sad, ni za špansku ni holandsku ni švedsku ni dansku rasu, ali evo sad viđeh da postoji – neka srpska rasa. Mislio sam da se po rasama dijelimo po boji kože, ali izgleda pobrkah. Srbi su posebna rasa.
Crna Gora je Crnogorska, nema tu nikakvog srpstva.
Da nije usraska ili siptarska ?.
Probudi se Buklice, ode ti Milo uskoro u eksil, kud ces ti Buklice, kud ?.
U sume ?.
ima, ima i gledat ces vaskrsnuce srpstva, pocinje sa miholjskom prevlakom, pa preko lovcena odakle se vide sve srpske zemlje(pitaj njegosa zasto) i zavrsava tamo gdje je sve pocelo na polje osvete. mozes samo da biras da li si sa nama ili protiv.
Je ako si ti konj.
VID MALIVUK
Iz Nevesinja:
CRNA GORA SRCE SRPSTVA JESTE
Čuj ti ovo Đukanović Milo –
Istoričar baš iz Italije,
Mantegaca Viko mu je ime,
Napisao u pretprošlom veku,
Da je srce celokupnog Srpstva
U gorama slavne Crne Gore,
Te, takođe, još je u susedstvu,
I na tlu je hercegovskom ono.
Zato slušaj Đukanović Milo –
Ti zaliske na tom srcu stvaraš,
Srce Srpstva da bi izranjav’o
Te da Srbi potpuno posrnu,
Pa da više nemaju ni snage,
Niti snage, niti moći umne,
Moći umne kojom su stvorili,
A u svetu pesme ponajbolje,
A te pesme jesu „Ilijada“,
„Odiseja“ i „Rgvede“ srpske.
Hvala Bogu dve su sačuvane,
Sačuvane u susednoj Grčkoj,
Ova treća u zemlji Indiji…
Gospodine Slobodan Jarčević je umro nedavno. Nije lepo da se predstavljate njegovim imenom.
Zaboravio si da pomeneš Vergilija i Dantea. Eneidu i pakao srpski.
Jeste i bice zauvek!