Anđus: O borcima i graditeljima paštrovskim

Paštrovići svoju tradiciju čuvaju upravo u svom duhovnom nasleđu, kazao je prof. dr Pavle Radov Anđus, predsednik Udruženja Paštrovića i prijatelja Paštrovića u Beogradu „Drobni Pijesak“ na svečanosti povodom praznika Preobraženija na Sv. Stefanu, 19.08.2018.god.

Njegov govor prenosimo u cjelosti:

Sestre i braćo Paštrovići, dragi prijatelji i dragi nam gosti,

Evo nas na zemlji paštrovskoj, zemlji boraca i graditelja. Ovde smo pored Grada svetostefanskog izgrađenog iz borbe – od zlata sa osvojenih turskih galija u 15. vijeku. Ali ovaj Grad više nije naš. Ipak, Paštrovići su i u takvom gradu koji im je oduzet obnovili jednu crkvu, Uspenja Bogorodice i to svojevrsnom borbom. Sanjam da ćemo jednog dana vratiti i ceo Grad.

Paštrovići svoju tradiciju čuvaju upravo u svom duhovnom nasleđu. Zato pasionirano obnavljaju crkve kojima je okićena naša Paštrovska gora. Ko o ovome želi više da sazna neka pročita knjigu Steva J. Jovanovića „Vaskrs zvona u Tudorovićima“ ili „U službi Plemenu paštrovskom“, a vredelo bi i poći u Paštrovsku goru i otkriti dragulje naše duhovnosti na skoro svakom brežuljku. U to ime pozivam vas da 21. oktobra ove godine dođete na osveštenje najnovije u nizu obnovljenh crkava paštrovskih, crkve Svetog Nikolaja Miriklijskog u selu Đenaši, s ponosom dodajem – na zemlji Anđusa. Crkva će biti obnovljena u ime jedinog paštrovskog kneza i velikog borca Svetog Stefana Štiljanovića.

Naš tadanji paroh Siniša Smiljić ovako je za „Paštrovski Almanah“ opisao ovu crkvicu: „Kao gnijezdo lastavice, ušuškano i uzvišeno, a pogled ispred crkve prostire se od greda Paštrovske gore, Tudorovića, pa sve preko sela Vrbe i Česminova i dalje, čini se na beskrajnu morsku pučinu.“

Ova je crkva izgrađena isključivo od privatnih donacija. Organizovane su dvije vrlo uspješne donatorske večere, a jedna je bila i u Beogradu u organizaciji našeg Udruženja. Otac Siniša je i o ovoj večeri napisao: „Važno je sve to bilo ne samo zbog moralne podrške obnoviteljima već i Paštrovićima u Beogradu koji su to veče ponijeli u svojim srcima po jednu malu maketu hrama iz svoje postojbine u vidu sjećanja i blagoslova.“

Iznedrili su Paštrovići značajnih duhovnika među kojima se posebno ističe i jedan mitropolit, Visarion Ljubiša, koji je ušao u legendu svojim hodom od 25 dana od Sv. Stefana do Carigrada i nazad. I u novije vrjeme 200-ak godina kasnije Paštrovići opet daju jednog duhovnog velikodostojnika, ovaj put vladiku u liku Dimitrija Dušanovog Rađenovića. Biće rukopoložen u Trebinju 23. septembra 2018. god.

Na kraju želim da vas pozovem da na ovim prostorima za Mitrovdan obeležimo 100 godina od kraja Velikog rata.

Brojni Paštrovići su dali svoj doprinos ovoj borbi, mnogi dolazeći iz dalekog svijeta. Tako je i moj đed Hristifor Krsto Anđus, rođen u Carigradu i školovan u svijet, iz Carigrada u kome je ugodno živeo, sa svojim bratom Kostom brodom došao po prvi put u svoju domovinu koju nikada ranije nije video i to da se bori. Ta ga je borba tako vratila domovini, ali mu je i omogućila da izgradi prvu radio stanicu u Beogradu i Srbiji, a potom i svoj dom u kome danas žive njegovi nasljednici. Zato dođite na Mitrovdan da odamo poštu našim đedovima istinskih rodoljubima, borcima i graditeljima.

Hvala i sretan vam praznik!