Aleksovska za IN4S: Hrišćanska vjera spaja ljude

Makedonija je zemlja sa bogatom i dugom tradicijom i istorijom. Nadaleko je poznata po svojim prirodnim ljepotama i rijetkostima i zbog toga je posjećuju ljudi iz gotovo cijelog svijeta.

Ljupka Aleksovska, turistički vodič iz Štipa, iz Makedonije, pored klasičnih putovanja, organizuje i vjerska putovanja. Ona je u razgovoru za IN4S istakla da sve veći broj mladih i strarih ljudi iz Makedonije i mnogih drugih zemalja imaju želju da se upoznaju za prirodnim i kulturnim bogatstvima Makedonije. Prema njenim riječima, posjetioce najviše oduševljavaju pravoslavni manastiri i crkve, koji nam, kako ističe, ,,pričaju“ istoriju našeg naroda.

Kako biste opisali Makedoniju?

Makedonija je mali komad zemlje, koji se nalazi u srcu Balkanskog poluostrva, iako tako mali, obiluje netaknutim prirodnim ljepotama, posebnom istorijom, tradicijom i naravno našom čuvenom makedonskom kuhinjom.

U mnogim dijelovima Makedonije priroda nije štjedela svoju velikodušnost, crtala je jedinstvene predjele, podizala grandiozne planine, formirala duboke i čiste rijeke i jezera, davala život brojnim vodopadima, pećinama, izvorima, poljima, dolinama, klisurama. Istorijski događaji koji sežu u prošlost dodatno su obogatili naš zavičaj ostavljajući bogato kulturno i duhovno nasljeđe, ostavljajući iza sebe mnoge crkve i manastire koji su veoma popularni i značajni u današnje vrijeme.

Ja dolazim iz Štipa. To je grad u istočnom dijelu Republike Makedonije, prostire se dolinom rijeke Bregalnice. Štip je jedan od najstarijih gradova u Makedoniji. Sveti Nikola je 2008. godine proglašen za zaštitnika grada Štipa.  Od istorijskih građevina grada Štip, najbolje je očuvana kamena zgrada Bezistana iz otomanskih vremena, to je bio bazar, a u njoj je danas smještena umjetnička galerija. U starom dijelu grada postoje brojne građanske kuće podignute. u tzv – makedonsko-balkanskom stilu.

Šta Makedonija pruža mladim ljudima?

Kao i u drugim balkanskim zemljama, mladi se suočavaju sa nizom problema prilikom pojavljivanja na tržište rada, kao što su neadekvatnost stečenih znanja i vještina u formalnom obrazovnom procesu, realnim potrebama tržišta rada, kao i jednim od glavih problema, a to je  nedovoljan broj ponuđenih slobodnih radnih mjesta. Tu je i problem mladih koji nisu na evidenciji zaposlenih, nisu u obrazovnom procesu, niti su u procesu školovanja u državi. Smatram da svaka mlada osoba koja ulaže u svoje obrazovanje, formalno i neformalno, može dobiti posao budućnosti. Ne treba odustati od svojih životnih ciljeva, ma koliko god bilo teško.

Već dugi niz godina organizujete putovanja i na taj način upoznajete ljude sa prirodnim i kulturnim ljepotama  Makedonije.  Kako ste došli na tu ideju?

Dugi niz godina živjela sam u zemljama u inostranstvu. Imala sam mogućnost da se upoznam sa različitim kulturama i tradicijama, i na kraju sam shvatila da mi Makedonci zaista imamo veoma bogatu kulturu i tradiciju. Moja želja je da što više ljudi upoznam sa našom tradicijom i da im predstavim Makedoniju na najbolji mogući način. Svako ko jednom posjeti našu zemlju, uvijek se rado vraća!

Osim klasičnih, organizujete i vjerska putovanja. Koliko su ljudi zainteresovani za takav način putovanja?

Makedonija je zemlja koja je veoma  bogata manastirima i crkvama, a koji sežu u daleku prošlost. Smatram da imamo veliki broj mjesta koja bi trebala da se posjete, kako bismo naučili nešto više o sebi, svojoj istoriji i svojim precima.Makedonska pravoslavna crkva – Ohridska arhiepiskopijaje autokefalna crkva u Sjevernoj Makedoniji. Tomos o autokefalnosti je dobila od  srpskog Porfirija u Beogradu 5. juna 2022. godine. Nastala je kao autonomna crkva 1959. godine u okviru Srpske pravoslavne crkve. Proglasila je autokefalnost samostalno 1967. godine i od tada je do maja 2022. godine bila u raskolu. Prekid raskola predstavlja akt povratka u autonomni status u okviru Srpske pravoslavne crkve objavljen 16. maja 2022. godine. U Makedoniji je državni praznik Velika Gospojina. Prema zvaničnim istraživanjima, čak 90 posto građana ove zemlje smatra sebe religioznim.

Sve više i mladih a i starih ljudi kako iz Makedonije, tako i iz drugih zemalja imaju želju da posjete sveta mjesta. U tome pronalaze mir, ljubav i slobodu, a to je nešto čemu treba da težimo u životu. Hrišćanska vjera spaja ljude!

Koja su najpoznatija i najznačajnija mjesta koja obilazite?

Često posjećujemo manastir Lesnovo. U samom selu Lesnovo u Zletovu, vojvoda Jovan Oliver je na mestu starije crkve podigao manastir u čast Sv. Arhangelu Mihailu i pustinjaku Sv. Gavrilu Lesnovskom 1341. godine. Arhitektonski izgled crkve sa dvije kupole i fasadama pokrivenim dekorativnom keramikom, ostavlja snažan utisak. Živopis crkve završen je 1347/8. godine, u vrijeme kad Jovan Oliver od cara dobija titule sevastokratora a potom despota. Manastir je odlukom cara Dušana uzdignut na stepen Zletovske eparhije. U jednom od najljepših freskopisa naročito se ističu ktitorski portret Jovana Olivera u naosu, te porodični portreti despota Jovana Olivera i cara Dušana u priprati. U živopisu ima dosta folklornih elemenata. Uz crkvu je 1558. godine prizidana spoljna priprata. Raskošni ikonostas u duborezu, rad je Petra Filipovića Garkate između 1811-1814. godine.

Manastir Sveti Jovan Bigorski je jedan od najznačajnijih verskih i kulturnih objekata u Sjevernoj Makedoniji. Posvećen je svetom Jovanu Krstitelju i potiče iz 11. vijeka.Nalazi se na sjeverozapadu Severne Makedonije, pored magistralnog puta Debar — Gostivar, leži na padinama planine Bistre, na obali reke Radike između sela Rostuše, Velebrdo, Bituše i Trebišta. Prema ljetopisu manastira iz 1833. godine, crkvu je izgradio 1020. godine Jovan I Debranin, prvi arhiepiskop Ohrida (1018 — 1037). Ta „listina“ je pisana na osnovu jednog narodnog predanja o „monahu Jovanu“. Po srpskoj verziji, to je jedna od najstarijih zadužbina više Nemanjića, a svi srpski vladari do početka 20. vijeka su zaista taj manastir darivali. Manastir je po drugom narodnom predanju podigao i ukrasio u 11. vijeku zetski kralj Jovan Vladimir, u vreme kada je bio slobodni saveznik cara Samuila. Osmanlije su porušili manastir u 16. veku. Manastir je obnovio iguman Ilarion 1743. godine uz pomoć sela Galičnika. Seljaci iz Galičnika – Srbi Rekalije (plemena Mijaka) su izgradili i veliku manastirsku trpezariju. Ilarion je izgradio i nekoliko konaka za monahe. Bugari su za pre i za vreme Prvog svetskog rata odneli svo srebro koje su našli u manastiru. Manastir je temeljno obnovljen 1927. godine, a jedno zvono je dao 1925. godine kralj Aleksandar Karađorđević.

Obilazimo i Manastir Lešok. To je pravoslavni srednjovjekovni manastir u blizini sela Lešok, pored Tetova. „Lešak“ je srpska, prvobitna varijanta tog imena sela i manastira. Manastir se nalazi pored makedonskog sela Lešok, na padinama Šar-planine, na nadmorskoj visini od 610 m. Unutar manastirskog kompleksa nalaze se na izvesnoj udaljenosti lokaliteti dva hrama: prvi – posvećen Uspenju Presvete Bogorodice, i drugi posvećen svetom Atanasiju Aleksandrijskom. Prema zapisu na staroj manastirskoj kamenoj česmi, proizilazilo je da je opustjeli manastir („donji“ – pogrešno nazivan Sv. Atanasija) sa Bogorodičinom crkvom, obnovio srpski knez Lazar Hrebeljanović (1329—1389) u svoje vrijeme, podario mu velika imanja i sagradio taj istočnik (česmu). Iguman manastira Kiril Pejčinović je u vezi sa tim, pre 1845. godine napisao knjigu posvećenu ktitoru knezu Lazaru, koja je međutim ostala u rukopisu. U tom rukopisu se inače i pominju obe crkve istog manastira, ali to nije bilo poznato crkvenim vlastima. Manastir se 1899. godine nalazio pod bugarski Egzarhatom, jer su ga „bugaraši“ silom preoteli 1880. godine. Oni su uzalud brisali spomene srpskih ktitora, jer je ključni dokaz ostao baš u hramu, i to na Sv. Proskomidiji. Bugarski egzarhisti su 1898. nakon svirepog ubistva igumana Srbina hadži Jezekilja, prvobitni ktitorski zapis na česmi kao „srpski trag“ – uništili, i novi sa savremenim neadekvatnim tekstom postavili. Konačno je sa ulične strane manastirskog konaka, iguman Sava Mitrović 1923. obnovio uspomenu na graditelja, i sagradio novu (sa natpisom) „Česma kneza Lazara“, umjesto prethodne, koja se nalazila u porti. Uslijedilo je zatim 1927. godine zidanje nove, treće sadašnje manastirske crkve Lazarice, posvećene kosovskom velikomučeniku – osvećena je 21. septembra 1936. Postojala su dva izvora kisjele vode u manastiru.

Zašto se ljudi ponovo vraćaju u Makedoniju?

Zato jer smo zemlja koju karakterišu prirodne i kulturne ljepote. Makedonski narod je veoma prijatan, gostoprimljim i uvijek sa radošću dočekuje goste!

Poruka za čitaoce Portala IN4S.

Za kraj bih istakla da ,,koliko prijatelja imamo, toliko vrijedimo“. Život je jedno veliko putovanje u kome se susrećemo sa različitim ljudima. Mislim da svaki trenutak koji nam život pruži treba da iskoristimo na najbolji mogući način.