Литургијско сабрање на Ресни у Бјелицама
1 min read
о. Гојко Перовић
На Велику Госпојину, у суботу 28. августа 2021. године, свештеници Митрополије црногорско-приморске са вјерним народом служили су Свету литургију у цркви Милића на Ресни у Бјелицама. Ова црква, посвећена Успењу Пресвете Богородице, налази се у срцу Катунске нахије и представља једну од историјски највећих знаменитости цетињске општине.
Поред свог великог духовног значаја она је споменик борбе Црногораца за слободу, споменик велике жртве припадника братства Милић који су положили животе у одбрани храма, војујући против агресорске војске Нумам паше Ћупрлића почетком 18. вијека. Овај храм је специфичан по томе што нема прозоре него су умјесто њих и данас ту пушкарнице.
Ове године служби су присуствовали вјерници из братства Милић, који су дошли у Бјелице из Подгорице, Никшића, Котора и Цетиња.
Након Свете литургије, служен је помен за покојне, те су се окупљени помолили Господу за мир и напредак свих православних вјерника у Митрополији црногорско-приморској.
(Митрополија црногорско-приморска)
Прочитајте ЈОШ:
Bog vas poživio dragi plemenici! Bratstvo Milić je jedino u CG dalo 11 vojvoda. Ta crkva je najčuvenija u staroj Crnoj Gori. Devet Milića se u njoj zatvorilo kad je Ćuprilić vezir popalio svu Crnu Goru i herojski poginulo u njoj. Legenda kaže da se “crkva sama branila“…….
I Milića crkva u Bjelice, Još kroza nju vire puškarnice, Tu pogibe devet Orlovića, od krvave sablje Ćuprilića…. Njegoš
U Bjelice nad sred Crne Gore
Kažu ljudi koji pravo zbore
Da Milića porodica ima
Srpske gusle pjevaju o njima
Da im nije istorija mala
Potomci su Orlovića Pavla
Kosovskoga mladoga vojvode
Čak od njega tradiciju vode
Sve od tada do ovijeh dana
Imali su vojvodu il’ bana
Ta je kuća puna pregalaštva
Učinjela čuda od junaštva
Pa svojega vlastelina Tura
Na Cetinje za guvernadura
Pa šta broji junaka silnije
Od viteza vojvode Milije
Pop Vuksana i vojvode Jova
I koliko s njima sokolova
Ka’ Milića vojvode Lazara
Nemaše mu nadaleko para
Za njim evo jedne zmije ljute
To je Milić vojvoda Mašute
Pa pop Gorčin i vojvoda Luka
I to bjehu dva planinska vuka
Pa delija vojvoda Tomašu
Što dočeka Sulejmana pašu
I pogibe plemić od plemića
Pred pećunu nasred Šobajića
Tu ostade glava vojvodina
Zorna glava od dvades’ godina
Pa Milića devet brata mladi’
Do potonjeg u crkvu ostaše
Bez boja je lako ne predaše
Ćupriliću krila polomiše
Vidjene mu turke sve pobiše
Svi Milići birani junaci
Što pod barjak ljucki izgiboše
Pa i oni koji pretekoše
Staru vjeru i krst odbraniše
Vazda spremni, ljutiti ratnici
Ne slušahu kralja mit’ sultana
Nit’ ikakog drugog gospodara
Odvajkad su sami gospodari
Svog imena vječiti čuvari.
Otac Gojko,nas ponos.