Prošla je bura, stišale se strasti: Aleksa Šantić – Jesen
Prošla je bura, stišale se strasti,
I ljubav s njima sve je bliže kraju;
Drukčije sada tvoje oči sjaju -
U njima nema ni sile ni vlasti
Ilustracija
Prošla je bura, stišale se strasti,
I ljubav s njima sve je bliže kraju;
Drukčije sada tvoje oči sjaju –
U njima nema ni sile ni vlasti.
Ja čujem: naša srca biju tiše,
Tvoj stisak ruke nije onaj prvi;
Hladan, bez duše, bez vatre i krvi,
Kô da mi zbori: nema ljeta više!
Za društvo nekad ne bješe nam stalo,
O sebi samo govorismo dugo;
No danas, draga, sve je, sve je drugo:
Sada smo mudri i zborimo malo…
Prošlo je ljeto! Mutna jesen vlada.
U srcu našem nijednog slavulja;
Tu hladan vjetar svele ruže ljulja,
I mrtvo lišće po humkama pada…
E jadni Bozure, „puscamo“ ih zato sto su lijepe i sto ih hvala Bogu u CG ima ko citati. Srbalja dosta pa i citaju. A sta se ima procitat od tebe i tvog druga? Ti puscas samo gasove.
Zašto pušćate ođe sàmo srbijanske pjesnike? Dajte màlo i naših.