Šta će zak(l)oni (ur)nebesnom Milivoju

Piše: Momčilo D. Pejović

U jedan njegov vakat ili „svoje vrijeme“ nije moglo da mu ne bude kako je naumio, znao i činio! I da, bogme, (s)ruši kako je htio i šta mu se (ni)je dalo! A znao je, kažu i pričaju njegovi dobri drugari i poznanici, šakom dobro, pa i glavom ništa manje, ne samo udariti nego i razbiti i najjaču prepreku, makar to i studentski ormar bio!

A, u toku nadaleko čuvenog „suđenja vijeka“, znao je rastrgati „nevažeće papire“! I, nikome ništa? A zakoni i propisi postoje da se krše!? Ma, on tako nešto da (ni)je (u)ćinio!?
Bilo, nekada, sve u njegovu korist, a bez lične štete!? Bilo, a sada je sve već neka, „daleka prošlost“!? Vrijeme donijelo i sada mu, izgleda, mnogo toga i drugih beneficija odnijelo!? Stari bi rekli: „Sve ima svoj vakat“!
Njegovo ga tu, kako ne tako davno reče“, ni „najbolje“ poznavanje, „grčkoga prava“, izučavanje i lično tumačenje više ne spašava! Ma, ne može mu više biti pa makar da se i „papske stolice“ već dohvatio ili državne trinaestojulske nagrade prihvatio, a koja mu tik „ispred nosa“ za malo uteče! Nadao se jeste, i bio više nego siguran da mu ne može izbjeći!
Naravno, „papska“ fotelja samo je bila njegova „stilska figura“ sa kojom je pokrivao sve svoje (isp)ravne radnje tokom trajanja produženog mandata Glavnog SDT-a! Više od stotinu predmeta u formiranju, izviđanju i pripremi za procesuiranje ostalo je kao njegova bogata „prav(n)a baština“ koju će nasljednici imati dosta muke dok je razriješe ili stave „ad acta“ makar zbog nepostojanja „udaljene sumnje“ odlučujućeg pravnog elementa – uslova da predmet bude stavljen u „proces“!?
On pođe odnosno posla ga zakon u penziju!? Pođe ne svojom voljom već voljom – primjenom postoječeg zakona! A mogli su (ga) (sa)čekati da sam ode!? Sada mu ostaje da se batrga i iz mirovine, koju ne mora prihvatiti, piše žalbe i traži pravdu koju je i sam dobrim dijelom usporavao ili odlagao kada su u pitanju bili predmeti u „izviđaju“! Kako je to (bilo) moguće, da on kao „najbolji“ poznavalac i tumač „grčkoga prava“ sada čeka pravdu?
Čuda se, izgleda, i dalje dešavaju! Baš tu u njegovoj maloj i mnogo voljenoj državi zvanoj nezavisni Monten(ije)gro“? A sadnja luka već je u velikoj pripremi, jer proljeće je na vidiku, čak i u njegovoj Barjamovici, kao i mojim Orasima! Tamo treba na vrijeme početi, jer poznavaoci vremenskih prilika već sada najavljuju dobru godinu!? Ako i omanu neće im biti prvi put! On kao budući penzioner već sada može početi sa pripremama, ako je pri volji i radnoj kondiciji! A reklo bi se da jeste!
Ma, žaliće se on ne samo sudskim institucijama u Crnoj Gori, nadležnim za njemu nanijetu (ne)pravdu povodom diskriminacije njegovog prava na rad i godina (osi)guranja radnoga staža, na ugrožena ljudska prava, pa i dalje sve do Venecije i Strazbura, koji će svakako uzeti stvar(i) u svoje ruke i vratiti „kao nekada“ sve na početak!? „Ni udaljene sumnje“ nema da tako neće biti, jer zak(l)on(i) i pravda na njegovoj su strani, barem je on u to ubijeđen i poznavanje „grčkoga prava“ ide mu u korist, još od „Rimskoga prava“, koje ga štiti jer traje više od 2000 godina!?
Opučio se, sada već bivši Glavni SDT-a, od pisanja i obrazlaganja „žalbi“! U njima nadugo i naširoko, sve pravnički utemeljeno, statistikom podastrto upućuje i ukazuje, savjetuje i kritikuje pojedince i nadležne! Ujedno se obraća i svima koji su bili pod njegovom ingerencijom da su se ogriješili o zakon i nanijeli mu veliku, pored materijalne, nematerijalnu štetu i nepravdu „smjenom“ koja je mogla da uslijedi tek po isteku dvije godine! Zar je moguće da se i tako nešto dešava njemu u njegovom „mnogo voljenom“ i neovisnom Monten(ije)gru!
Na svu tu njegovu pisaniju, u koju je uložio svoje najbolje poznavanje i „visokoumno“ tumačenje „grčkoga prava“ u Crnoj Gori, izostalo je, na opšte i njegovo lično zaprepašćenje, reagovanje „predsjednika svih građana“, u cilju lične zaštite njegovih prava na rad, diskriminacije po osnovu godina starosti i opšta ljudska prava, koja mu svakako pripadaju!

Neće valjda biti tačno ono što nam Glavni SDT-a, jednom zgodom, reče da se oni rijetko srijeću i gotovo da se ne poznaju, sem što „komuniciraju na distanci“!? Ma ni bivši mu premijer nije mnogo (po)mogao, iako se reda radi glasnuo sa par riječi! Bolje da nije ni (pro)govorio!
Sada je prinuđen da se sam snalazi i pravne bitke bije, i to protiv onih koji ga nelegalno i nezakonito smijeniše!? A bijaše mu ostalo još „godine dvije“ do uslova za starosnu penziju!? Ma koga je briga za njegov beneficirani radni staž! Šta će oni da rade sa njim, kad ga on odbija i negira? A nekada je bio dobro došao, i u toku službe mnogo koristio! Pravnih ljekova barem ima u Crnoj Gori i to efikasnih, za njega svakako, samo ako mu bude htio s ruke doći „predsjednik svih građana“!
Da li je u pitanju bila (ne)pristrasnost ili lična (ne)zainteresovanost usljed (ne)poznavanja navedenih (po)visokih ličnosti ili je samo (ne)stranačka pripadnost poremetila njihove međusobne odnose?
Da li se poštuje Ustav Crne Gore i zakoni koji proizilaze iz njega i za koga oni važe odnosno ne važe? Imamo iz sudske prakse mnogo primjera, a posebno iz života tokom radnoga vijeka! Navešću jedan drastičniji primjer od ovog sa kojim se hoće (po)rvati Glavni SDT-a, koji mislim da je veoma rijedak, ali, ipak, nije usamljen! A da li se radi o „nezabilježenoj prevari vijeka i nezapamćenoj zloupotrebi i kršenju zakona“ čitaocima ćemo ostaviti na (pr)ocjenu, provjeru i reagovanje!
Da li osobe, kojima su uskraćena prava iz radnoga odnosa i ugrožena osnovna ljudska prava, slične primjeru Glavnog SDT-a koji je tokom službe u vojsci (JNA) imao beneficirani radni staž i koristio ga kad mu je trebalo, sada imaju stvarnih razloga za (ur)nebesno reagovanje i naširoko objašnjavanje da su im ugrožena sva prava, koja su im sada „opterećenje i prepreka“ za nastavak radnog angažovanja još koju godinu ili dokle god oni misle da ima zakonskoga osnova? Dakle, mogu a ne moraju ići u penziju niti po sili zakona već po svojoj volji i procjeni!? A ono što su nekad davno koristili kao benefite to se ne računa, jer im više nijesu od koristi!
Kao prilog navedenom primjeru odnosno slučaju „mimo zakona i nasilnog“ odlaska u penziju sjetih se jednog slučaja tokom svoje radne karijere u Istorijskom institutu Crne Gore. Mnogo je neobičan, zanimljiv za pravnike i ujedno istinit događaj. Izvjesnoj osobi Đ., čije lično ime ne navodim u punom nazivu, a prezime izostavljam, jer se radi o licu koje nije više među živima, iako će oni koji su u toj ustanovi radili znati odnosno prepoznati o kome je riječ, trebalo je da po sili zakona prestane služba zbog ispunjenih uslova za odlazak u penziju po oba uslova godina radnoga staža i godina starosti. Međutim, imenovani Đ…, se žalio! Dođe žalba i do Zbora radnika, kao tada najvažnijeg radnog tijela ili organa, a na kojemu su se raspravljla mnoga pitanja ne samo iz radnih odnosa, nego i pitanja koja su se ticala struke i nauke! Ako nije ovako kako napisah neka barem njegov(i) kum(ovi) ispravi!
Bijah tada kao mlad početnik u naučnom sektoru. Mislim da bijah i magistrirao! Na zboru se tada razmatraše pitanje žalbe starijeg kolege Đ…, koji imaše „ozbiljnu primjedbu“ kao argument da nije još stekao uslove za penziju po osnovu godina radnoga staža, jer one godine koje je proveo „po kazni u zatvoru“ uračnate su mu, „nečijom greškom“ (sic!), u ukupni radni staž!?

Naravno, znao je on za sve, ali je ćutao dok mu nije tada zasmetalo! Otvori se rasprava i uzeše neki riječ da (pro)diskutuju! A među njima bijah i ja, otvoreno i u brk ka vazda „dim u dim“, rekoh to što rekoh i ne porekoh! Već tada mi mnogi, stariji i mladi, mnogo zamjeriše. Izvedoše se dokazi, provjeri se dokumentacija i bi zaključak da je Đ…, stekao uslove za penziju po oba osnova i da mu po sili zakona prestaje radni odnos!
Po prvi put čuh za tako nešto da vrijeme provedeno u zatvoru“ uvedeno-povezano bijaše u radni staž! Naravno, imenovani nije sporio godine provedene zbog „kazne zatvorom“, ali se tada htio tih godina „osloboditi“ da ne uđu u radni staž! Naravno, imenovani nije demantovao da su godine provedene u zatvoru ušle u njegov ukupni radni staž i da je to tako dugo trajalo dok mu sada nije zasmetalo!!! Međutim, sada je hto da te „dvije godine“ provedene na izdržavanju kazne“ ne budu uračunate u radni staž! Posle poduže veoma žustre, oštre i mučne rasprave na Zboru radnika, ipak je imenivanom Đ…, donijeta odluka o prestanku radnog odnosa, iako se on sa njom nije mogao pomiriti! Mislim da se sve završilo „u kući“ i da nije dolazilo do suda!
Još jedan, ali ne tako plastičan primjer zloupotrebe zakonskih propisa i involviranje ličnih interesa u zakonska akta i krivična (ne)odgovornost za takve nelegalne radnje, a koji je „mnogo blaži“ od prethodnog navešću ga, jer me je tako nešto iznenadilo i prosto rečeno nijesam mogao povjerovati.
Sa kolegama profesorima, u malom kombiju, putujemo iz Podgorice za Nikšić da držimo časove studentima! Sjedim do S. R., kolege po tituli i pričamo o raznim temama, da nam vrijema što brže prođe! Naravno, glasnije malo pričamo, a ništa i ne tajimo da bi potiho pričali. Hvali mi se S. R., i to bez ustezanja ili da nas neko ne čuje, da je tokom cijeloga služenja vojnoga roka (JNA) primao, iz civila, svaki mjesec platu – lični dohodak u punome iznosu! Jasno i glasno mogli su ga čuti i oni koji su blizu nas sjedeli. Pričao je i nije krio, veoma ubjedljivo, iako sam ostao zapanjen pred takvom činjenicom!
Eto tako nešto ili slično tome čak ni „udaljeno“ meni nije moglo biti! Penzionisaše me na brzinu, sa mjesta direktora Istorijskog instituta i malo kasnije postaviše mimo pravila i zakona novoga-staroga direktora! Rekoše da su ispoštovali postojeće zakone i propise! Nijesu me, a bogme ni mnozinu, uvjerili da su po pravilu i po zakonu postupili već su dobrano zažmurili na neke tada važeće „propise“!
Za neke osobe zakoni su samo prepreka, a za one koji imaju dobra poznanstva ili politička leđa zakoni su čvrsti zakloni koji se tumače voljom onoga kome si potreban ili si mu od velikoga interesa!