IN4S

IN4S portal

80 godina od početka Drugog svjetskog rata: Poljski pokušaj manipulisanja istorijom

1 min read
Pokušavajući da Poljsku u 30-im godinama prošlog vijeka predstave kao miroljubivu državu, njene sadašnje vlasti flagrantno ignorišu dokumente i činjenice, koje svjedoče o tome da je upravo Poljska i te kako pomogla raspirivanju rata u Evropi.

Simbol veličanstvenog trijumfa Sovjeta nad fašistima

Prvog septembra u Poljskoj obilježiće se 80 godina od početka Drugog svjetskog rata nizom manifestacija. Rukovodstvo Poljske na njih je pozvalo je nasljednike učesnika ovog užasnog rata. Među njima su i države nekadašnje savezne republike SSSR-a: Azerbejdžan, Jermenija, Bjelorusija, Gruzija, Letonija, Kazahstan, Litvanija, Moldavija, Ukrajina i Estonija.

Jedino je Ruska Federacija, država u svijetu priznata kao pravna nasljednica SSSR-a, izostavljena sa spiska zvanica. Kako to smatra poljska strana, SSSR je 1939. narušio međunarodno pravo, a današnja Rusija uključena je u konflikt na istoku Ukrajine.

Ostavimo po strani stari „spor Slovena između sebe“, perfidne ciljeve koje poljska strana želi da postigne razumijemo dobro. Kreirajući jubilej svjetske katastrofe po svom nahođenju, zvanična Poljska sve užase i strahote Drugog svjetskog rata podredila je svojoj nacionalnoj tragediji, da su upravo oni bezuslovna i glavna žrtva planetarne katastrofe, žrtva ispred svih drugih.

Postavljajući ovako stvari, zanemaruju se glavne pouke koje smo izvukli iz Drugog svjetskog rata: pobjeda humanizma, istinskih ljudskih vrijednosti nad nacizmom i fašizmom. U ovoj pobjedi, doprinos naroda Sovjetskog Saveza bio je ključni.

Svojeobrazni, egocentrični jubilej po scenariju poljskih vlasti, produžava liniju NATO i Evropske unije, koji su u potpunosti prećutali ulogu SSSR-a u zajedničkoj pobjedi nad nacizmom i fašizmom, tokom obilježavanja 75. godišnjice od savezničkog iskrcavanja u Normandiji u junu ove godine.

Tendencije minimiziranja ogromnih žrtava koje je podnijela naša zemlja za uništenje fašizma i obnovu poljske države, dobijaju cinični obris sramnog buvljaka. Ne pozvavši delegaciju Rusije, poljske vlasti „milostivo“ su dozvolile samo dijelu potomaka učesnika u pobjedi nad fašizmom da učestvuju na manifestacijama. Neće li to dovesti do toga da se zamagle gubici, bol i stradanje onih zemalja, koje su voljom organizatora izostavljene u manifestacijama 1. septembra?

Pokušavajući da Poljsku u 30-im godinama prošlog vijeka predstave kao miroljubivu državu, njene sadašnje vlasti flagrantno ignorišu dokumente i činjenice, koje svjedoče o tome da je upravo Poljska i te kako pomogla raspirivanju rata u Evropi. Istorijska je ironija da sada potomci onih koji su svojom kratkovidnom politikom raspirili ratni požar, ne samo sebi, već i drugim narodima, žele da svoju istorijsku traumu učine glavnom temom sjećanja na Drugi svjetski rat.

Ukoliko potomci pobjednika iz reda država postsovjetskog prostranstva pristanu na ciničnu igru poljskih političara, da li će oni tako izdati svoje pretke? Upravo sjećanje na njih poljske vlasti žele da omalovaže.

Očigledno, poljsko rukovodstvo može da pretenduje na ulogu političkog, duhovnog i moralnog lidera u Centralnoj i Istočnoj Evropi, samo ukoliko iz konteksta izbaci Rusiju, pravnu nasljednicu SSSR-a, pobjednika u Drugom svjetskom ratu. Prisustvo ruske delegacije na manifestacijama 1. septembra neminovno bi dovelo do rušenja planova onih koji jubileje i proslave žele da iskoriste kao instrument za prekrajanje istorije Drugog svjetskog rata.

Predstavljajući čitavom svijetu i pozvanim državama svoje istorijske rane, aktuelno tamošnje rukovodstvo želi eksploatisati teoriju o Poljskoj kao glavnoj i nevinoj žrtvi Drugog svjetskog rata, istovremeno osuduvši SSSR i Rusiju za 1939-u. U tome što poljsko rukovodstvo smatra „svijetlom budućnošću“ ima mjesta za mnoge bivše sovjetske republike, ali ne i za Rusiju. Realizacija ovakvog scenarija bila bi definitivan kraj jaltinsko-potsdamskog sistema međunarodnih odnosa.

Trenutno se pažljivo radi, imajući u vidu i skorašnju manifestaciju, da se zabije klin između država članica Evroazijskog ekonomskog saveza i Savezne države Ruske Federacije i Bjelorusije. Ne treba isključiti da bi Poljska kasnije tražila povratak svojih granica iz 1939-e, što podrazumijeva teritorije koje danas pripadaju Bjelorusiji, Litvaniji i Ukrajini. A možda i da se Moldavija, koja se 1940. konstituisala kao Moldavska Sovjetska Socijalistička Republika liši suvereniteta?

O svemu ovome mi imamo obavezu upozoriti javnost država čiji su narodi dali veliki doprinos pobjedi nad fašizmom. Sjećanje na nju ne poznaje granice, ne razlikuje nacionalnosti i prevazilazi tekuće političke prilike i tendencije.

Izvor: Evroazijska akademija televizije i radija

http://eatr.ru/2019/08/27/zayavlenie/

Podjelite tekst putem:

8 thoughts on “80 godina od početka Drugog svjetskog rata: Poljski pokušaj manipulisanja istorijom

  1. Koji apsurd, bruka za Poljake i ceo svet da im nije bilo Rusa još bi bili u logorima, a što se tiče četnika to je bila i ostala prava banda lopova i ubica, možda sam Draža nije bio ali ostali koji su mu se „svoje voljno“ pridruživali to su bile ubice

  2. Braca Poljaci imaju dugu i casnu tradiciju po kojoj zapocinju rat, izgube ga, ili privremno dobiju ali im se obije o glavu i onda izigravaju zrtve. Imas ovakvih primejra koliko oces kod njih. Uvijek su zbog blizine sa Njemcima patili od kompleksa nize vrijednosti kao i sva istocna Evropa ali kod njih je bas bio izrazen, i danas je, i zbog toga su uvijek imali velike ambicije da budu imperija ali nikad nisu bili dovoljno mocni da se sire na zapad ili prave prekookenaske kolonije pa su isli na istok. Tako su zajedno sa Lituancima i Svedjanima izvrsili katastrofalni napad na Rusiju za vrijeme velikih ruskih nemira i civilnog rata koji je nastao 1598 godine kad je poslednji car iz Rurik dinastije, Fjodor I, umro i kad se smjenjivalo vise naslednika u borbi za presto pa do 1613 kad je dosao prvi car iz dinastije Romanov, Mihail I. U Rusiji je ovaj period poznat kao „Smutno vreme“ zbog gradjanskih ratova i Poljaci su tad zajedno sa Lituancima i Svedjanima iskoristili nemire i otcijepili zapadni dio Rusije, danasnju Ukrajinu i poceli masovno unijacenje i nasilno pretvaranje pravoslavaca u katolike, dok su Svedjani uzeli sjevernozapadni dio. Poljaci ovaj period obicno smatraju svojim zlatnim dobom dok je u Rusiji poginula oko trecina stanovnistva, procentualno vise nego u II ratu. Nakon sto je dinastija Romanov uspostavljena krenula je Ruska osveta koja je isla prvo sporo, rusi su ubili poljskog namesnika (i tad je bilo ruskih izdajnika koji su podrzavali poljske okupatore), otkinuli mu glavu, natrpali je u top, okrenuli top put Poljske i ispalili ga. Nakon nekih 60 godina dolazi najveci vladar iz dinastije Romanov, Petar Veliki koji razbija i Svedsko carstvo u paramparcad i krece Poljksu a to nastavlja Katarina Velika. Poljaci do dan danas krive Rusiju sto im je razbila njihovu kraljevnu i njihovu „velesilu“ iako je ona bila stvorena otimanjem od Rusije i na njihovoj muci. A sto je ironicno Poljaci su svojim unijacenjem stvorili neki hibrid, danasnje zapadne Ukrajince, uglavnom dio Lvov, koji su ni tamo ni ovamo, mrze Ruse ali jos vise Poljake, predvodjeni Stepanom Banderom i njegovom ideologijom pocinili su neke najvece pojedinacne genocide u II ratu koljuci uglavnom Poljake i Jevereje.
    Poljaci su takodje zajedno sa Njemcima izvrsili napadan Cehoslovacku, nakon Britanskog i Francuskog potpisivanja Minhenskog Ugovora 30 septemra 1938 cime je Njemskoj dato da rascijepi Cehoslovacku, tad jeidnog saveznika Sovjeta i uzmu Sudetenland, Poljaci su istovremeno uzeli Zaolzie od Slovaka, a onda izigravali opet zrtve kad su godinu dana kasnije to Njemci radili njima. Ili kad su opet iskoristli ruski gradjanski rat 1917 i opet otcijepili zapadni dio Ukrajine (vidjeli smo kako ime se vratilo to 1941), a onda opet izigravali zrtve kad su Sovjeti to povratili iako je bukvalno cijela danasnja polovine zapadne Poljske u stvari njemacka teritorija, bivsa Pruska, koju su m sovjeti dali zauzvrat, bilo im je malo a to je najljepsi dio Poljske sa najljepsim baroknim i renesansnim gradjevinama.
    Takodje su veliki katolicki sovinisti, slicno hrvatima. Srusili su desetine pravoslavnih manastira u Poljskoj izmedju dva rata i proganjali pravoslavne Poljake kojih je danas ostalo manje od 500000 hiljada iako ih je nekad bilo preko 2 miliona. Srbi imaju simpatije prema poljacima ali one nikad nisu bili uzvracene barem iz katolickog dijela, osim u vrijeme SFRJ kad se dosta tamo svercovalo odavde ukljucujuci nasu rock muziku koja je tamo bila vrlo popularna

  3. … Neka ga, neka!
    On je jedini potpisuje kao čovjek nečovjekom!
    I to je nešto …
    Ostala se *ovna bez trunke stida kazuju kao bajagi ljudi, sotone!
    … A četnici, oni su Bogu mili : … S vjerom u Boga, sloboda ili smrt!
    Da ne bi hazarske zavjere komunizma, ne bi ovoga gore ni bilo!
    … Ni ove nazovi države!
    Još su jedino Rusi bili komunisti i Rusi, kako gođ da to nekome zvuči!
    Još je i onaj hazjanin, iako Gruzin, i on je bio Rus !
    Zato su Rusi to što su danas, i juče, i sjutra će biti … Sila!
    .

  4. Kad vi pokušavate prikazati četnike kao borce protiv fašizma što neće Poljaci revidirati istoriju.?

    1. Moji su iz partizana sa obje strane ali istorijska je cinjenica da su svud do 1943 bili borci protiv fasizma dok zapadnjaci nisu odlucili da daju baklju Titu, to uosatlom svedoce jednostavne cinjenice od medalja koje su im dodjeljivali na zapadu do filmova koje su snimali o njima. E sad sto je to titoisticka propaganda posle rata modifikovala pogotovo u Bulajevicevim filmovima to je druga stvar.
      Inace znas ko nije bio borac protiv fasizma i ko je stalno bio na nacistickoj strani? Prethodnici danasnje Crne Gore kao Sekula Drljevic koji su na Cetinju 12 jula 1941 proglasili Nezavisnu Drzavu Crnu Goru nakon cega se narod 13 jula pobunio protiv ovih veleizdajnika. Pobuna nije imala nikakve veza a komunistima cak je bio veliki broj cetnika medju njima ali so komunisti to prigrabili posle rata kao svoje, ka i mnoge druge stvari. A ti nacisti, bivsi zelenasi, kao Drljevi koji su proglasili marionetsku drzavu NDCG su danas junaci moderne CG i tekst iz Drljeviceve pjesme danas je polovina teksta ove himne, a ukinuli stari srpski tekst.
      Zato zapamti kad slavis 13 jul da slavis srpski ustanak 13 jula 1941 protiv proglasenja Nezavisne Drzave Crne Gore 12 jula 1941

      1. … I moji, majka svojom voljom potrčala, još dijete, u partizane, otac, profesionalni vojnik, gardista, kad im je pri kraju rata zatrebalo školovanog, prišao im iz seoske milicije u KNOJ.
        Oboje visokih činova, majka i odličja.
        Kako je vrijeme prolazilo, razočarali.
        Pogotovo mi majka, otac ih i onako nije posebno mirisao.
        Pokajali se …
        Dakle, sedi krivo, pravo govori!
        Ni JVuO se nije proslavio, moglo je i moralo bolje.
        … Opet, neusporedljivi su!
        Ovi su prvi zakleti neprijatelji Srbinu i srpskoj državi, bestijalni zločinci!
        Ovi su drugi, pored svega, još i izdani od svojih savjeznika bezočno!
        Tako su se preko srpskih leđa namirili Zapad i Rusija!
        Tužna je sudbina Srba u tome ratu!
        Svi protiv njih, jednako neprijatelji i “ prijatelji“!
        Svi …
        Jedino možda, jedino Talijani jadni, koji su sve bačili na kartu Istre i Dalmacije, pa izgubili … Jedino su oni bili sažali na Srbina u Hrvatskoj. PomagIi ga, bogomi i muški dva triput i branili u direktnom okršaju sa ustašama!
        Eto, to je u najkraćem žalosna, ona najžalosnija istorija, suštinski, bratoubilačkog rata … Malo je Srbima bilo i svih drugih neprijatelja : Njemaca, Mađara, Muslimana, ustaša hrvatskih, kačaka šiptarskih …
        Dobro smo i živi!
        I manite se više te trule priče o bulajićevim četnicima!
        … Sramota je!

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *