5-ogodišnjica stravičnog zločina u Odesi: Ukrajinski fašisti spalili neistomišljenike (VIDEO)

Priredio: Darko Papić

Prije tačno 5 godina, 2. maja 2014. godine, strašna tragedija dogodila u Domu sindikata u Odesi – nevini ljudi spaljeni su živi, u požaru koji su podmetnule pristalice Ostapa Bendere – „povampireni“ ukrajinski fašisti: „Evromajdanovci“, pripadnici Desnog sektora i radikalni navijači – „ultrasi“ iz Harkova i Odese.

Protivnici Majdana, koji su mirno protestovali protiv antiustavnog prevrata i kriminalne smjene vlasti u Ukrajini, skupili su se na Kulikovom Polju u Odesi. U popodnevnim satima, tog kobnog 2. maja 2014. godine, počeli su fašisti da nasrću na demonstrante, koji su pokušavali da se zaštite od sumanutih napadača, dobro naoružanih mržnjom, palicama, Molotovljevim koktelima i vatrenim oružjem.

Ubrzo su pale i prve žrtve, a nesrećni antimajdanovci, pokušavajući da sačuvaju živu glavu, bili su prinuđeni da utočište potraže u Domu sindikata. Ali, baš na tom mjestu, njihovi sugrađani-fašisti, pripremili su im smrt u najvećim mukama – nemilosrdno su ih palili, gušili, ubijali…

Šest osoba je ubijeno iz vatrenog oružja, nakon što su pokušali da spas od plamena pronađu na ulici, na kojoj ih je očekivala razuzdana fašistička rulja. Desetoro je skočilo sa prozora zgrade u plamenu. Ogromna većina je umrla od užasnih opekotina i od posljedica trovanja ugljen monoksidom!

Svi ubijeni bili su mještani, stanovnici Odese i regije Odesa, osim dvojice: jedan je bio iz Nikolajevskog okruga, a drugi iz Vinice. Još 200 ljudi je zadobilo povrede različite težine.

Kako je ovo uopšte moglo da se desi u uvijek tolerantnoj, bajkovitoj Odesi, čiji su stanovnici poznati kao mirni, vedri ljudi, sa istančanim smislom za humor?

Odgovor na to pitanje dao je Aleksandar Voskobojnjikov, čovjek kojem su svi putevi u Ukrajinu zatvoreni, iako je rođen baš u Odesi. I, njegov jedini zločin jeste – nepristajanje na fašistički karakter Ukrajine i ukrajinske vlasti.

„Postoje dva glavna uzroka ove tragedije. Prvi i najvažniji je – izdaja. Ljudi su izdali sebi bliske, i sami sebe. Drugi razlog je – kukavičluk. U Odesi je danas najmanje onih koji su se tu rodili, a upravo oni o svemu odlučuju.

Čak ni nakon te užasne tragedije niko nije našao za shodno da reaguje na jedan takav, gnusan čin. Odesa je milionski grad. Da se skupilo 20 hiljada ljudi, i da su svi samo bacili po kamen na fašiste – sa njima bi bilo gotovo. Ali, ništa od toga se nije desilo. Najbolje ljude su ili ubili ili zatvorili. Ostali mirno sjede kod kuće, a ko ipak ne može da se pomiri sa takvim stanjem – bježi na Donbas“.

Aleksandar svjedoči i da su tokom posljednje dvije decenije nacionalistički nastrojeni vladari Ukrajine sistematski mijenjali i „krvnu sliku“ Odese, i ističe da je u tome prednjačio bivši predsjednik Juščenko. On je ljudima sa zapada Ukrajine, koji su pretežno katolici i unijati, i kojima su često bliski fašistički i rusofobni stavovi, davao najznačajnije funkcije i poslove u Odesi, pod jednim uslovom – da se ovamo presele sa čitavim porodicama. Ubrzo je došlo do toga da pravi Odesiti napuštaju svoje domove, a da „pravila igre“ u ovom prelijepom gradu određuju – došljaci.

„I među ovim zlikovcima, koji su nemilosrdno ubili građane Odese, najmanje je bilo mještana. Došljaci su se nametnuli agresivnošću i beščašćem, i brzo nam pokazali ko je glavni“.

Danas, 2. maja, sjećamo se svih onih koji su poginuli u odeskom Domu sindikata. Ne smijemo zaboraviti, niti oprostiti.