Jeremić: Eee, da je nama u vladi moj čukundeda Murat-aga Pozderac
1 min read
Patrijarh Irinej primio je predsedavajućeg Generalne skupštine UN Vuka Jeremića.
„Bio je to lični razgovor Njegove Svetosti i Jeremića“, rečeno je Tanjugu u Patrijaršiji.
Patrijarh i Jeremić sastali su se u Beogradskoj patrijaršiji pre nego što je predsedavajućem Generalne skupštine uručena medalja Pravednik među nacijama. Medalja je posthumno dodeljena Nuriji i Devleti Pozderac, a Jeremić ju je primio kao potomak te porodice.
Jeremić je na ceremoniji izjavio da je neizmerno ponosan na svoje pretke, koji su u Drugom svetskom ratu ustali protiv zločina nad jevrejskim i srpskim sugrađanima.
Odgovor na pitanje – a ko su Nurija i Devleta Pozderac iz Cazina kojima je Muzej holokausta Jad Vašem posthumno dodelio medalju „Pravednik među narodima“ – potražila je turska agencija Anadolija.
Pozdercima su visoka odlikovanja dodeljena zbog, kako je saopšteno iz Ambasade Izraela u Beogradu, hrabrosti i plemenitosti koju su iskazali spašavajući Jevreje upućene u ustaški koncentracioni logor Jasenovac.
Naime, grupa Jevreja koja je odbegla iz transporta za Jasenovac, pokucala je u jeku užasnog rata na vrata porodice Pozderac u Cazinu. Zahvaljujući njihovoj pomoći, preživeli su nacističku okupaciju Jugoslavije i holokaust.
Prema istorijskim izvorima, Nurija Pozderac rođen je 15. januara 1892. godine u Cazinu. Bio je sin Murat-age Pozderca, vladara Cazinske krajine pred kraj Osmanskog carstva u Bosni i Hercegovini.
Pozderac, inače učitelj, prvi ozbiljniji politički angažman imao je kao poslanik u cazinskom srezu 1939. godine, što je bilo lokalno zakonodavno i administrativno telo.
U NOB je učestvao od 1941. godine. Godinu kasnije izabran je za predsednika Narodnog oslobođenja u Cazinu i Narodnooslobodilačkog odbora. Za to vreme Pozderac je bio u stalnom kontaktu sa najvišim rukovodstvom NOB-a u svim delovima Republike što će rezultovati njegovim gotovo plebiscitarnim izborom na mesto potpredsednika Izvršnog odbora Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ) na Prvom zasedanju tog veća 26. novembra 1942. u Bihaću.
U toku Pete neprijateljske ofanzive 1943. godine u blizini Sutjeske, Nurija Pozderac je teško ranjen.Umro je četiri dana kasnije.
Nije mnogo poznato da su Nurija i Devleda Pozdarac praded i prabaka aktuelnog predsedavajućeg Generalne skupštine Ujedinjenih naroda (UN) i bivšeg ministra spoljnih poslova Srbije Vuka Jeremića. I ne samo njega već i aktuelnog premijera Unsko-sanskog kantona, visokog funkcionera Socijaldemokratske partije (SDP) i bivšeg dugogodišnjeg gradonačelnika Bihaća Hamdije Lipovače.
Lipovača je potvrdio da su on i „Vuk Jeremić od dve sestre unuci“ i da je „Vuk moj brat“. Lipovača je ponosan na svoje korene, pa i na činjenicu da su njehovi preci spašavali nevine Jevreje.
Nurija Pozderac imao je osmoro dece, četiri sina i četiri kćeri. Dvojica sinova, Hamdija i Hakija, bili su Jugoslaviji važni bosanskohercegovački komunistički političari. Posebno Hamdija Pozderac, koji je 80-ih bio čak i u vrhu jugoslovenske države. Unutar BiH snažno se zalagao za afirmaciju muslimana i stoga se sukobljavao sa srpskim političkim kadrovima.
Potkraj 80-ih pokrenuta je korupcionaška afera Agrokomerc, u koju su neke struje u vlasti upetljale i Hamdiju Pozderca i njegova brata Hakiju. Hamdija Pozderac je smenjen 1987. godine, a sledeće je godine umro.
Njihova sestra Sadeta Pozderac, koja je živela u Beogradu i bila direktorka Prve beogradske gimnazije, udala se za diplomatu Šerifa Buljubašića. Imali su sina Seada i kćerku Senu.
Sena se udala kasnije za Mihajla Jeremića i rodila sina Vuka.
Vuk Jeremić, koji se spominje i kao mogući naslednik Ban Ki-Muna na čelu UN-a, u nekoliko navrata je otvoreno isticao da „jeste Srbin i pravoslavac, ali da je ponosan i na svoje bošnjačko poreklo“. U jednom autorskom tekstu to je i posebno podvukao.
„Elem, moj daleki predak, moj čukundeda, Murat-aga Pozderac, dobri i čestiti vladar Cazinske krajine, jedan od poslednjih aga Otomanskog carstva na Balkanu, imao je običaj da kaže: bujrum, rajo, čini što ti drago, ali plati harač, metni dukat u carske bisage, pa onda serbez, široko ti polje! Imam ja vladarsko iskustvo, genetika je to… Bilo je u familiji diplomata, narodnih heroja, ali ja se uvek vraćam na pretka moga, premudrog krajiškog agu Murata Pozderca, koji je pre sto pedeset godina rođen i ceo život je proveo u islamskoj veri i šerijatu… Eee, da mi je danas jedan takav u vladi Srbije, ne bi mi imali muke ni sa Kosovom ni sa Bosnom. Sve bi bilo naše!“, napisao je Jeremić.
KAZE OVA LUDA ,KADA BI IMAO SVOGA PRANDJEDA MURATA,DA BI CUDA NAPRAVIJO!DA NE BI IMALI PROBLEME SA KOSOVOM I BOSNOM ,TACNO TAKO SVE BI BILO TURSKA .TO SI MISLIO RECI NAKAZO ,KOJA GLUMIS DIPLOMATU A U STVARI SI JEDAN OBICNI PAPAK KOJI MISLI DA NARODU MOZE DA PRODA ROG ZA SVIJECU!PA I JA KADA BI IMAO CARA MURATA NIKAKVIH PROBLEMA SA KOSOVOM I BOSNOM NE BI BILO JER BI SRPSKOJ RAJI POLOMIO REBRA,PA BI BILI MIRNI .SRAMOTO LJUDSKA KAKO NAS TRETIRAS SA TIM TVOJIM FEUDALNIM KONVERTITIMA I JOS SE SA TIM HVALISES!SRBIJO DODIRNULA SI DNO !!!
Sve ti je, Zeče, tačno!
Nažalost, i ono za Apisa …
Jedanput se moj đede-stric Simo biše sporečkao š njim, bjehu pale teške riječi s obe strane, u jednom selu izviše Kuršumlije. Bliže granici sa arnautlukom …
Ali Apis brzo ućutka plaha Sima! Brza jezika Sima, lahke ruke, kako su to ponajbolje znali Arnauti! Kako je leteći Simo, lagan kao lastavice pero, svudijen stizao : znao da zanoći sred Drenice, a da budi ispred Vojinovića kule, na vratima Vučitrna, duboko u tursko!? Srpsko ono polje zavjetno …
… E, tom Simu onda Apis reče : Nije ti ovo Simane ono tvoje odakle si dolazio iz one Planine …
Drugo je ovo! U Srbiji se sa jednom zalegne, a sa drugom misli budi! Još i mnogi, jedno misli, drugo radi!
Pa neko mora, mora Simo, da prione i onako kako mu nije volja! Protiv sebe da radi junače, a drugome za dobro. Za državu dobro, kako je država ispred svega. Ispred svakog dobra za čoveka! Pa ako jednom bude dobro državi, e onda, tek onda, biće dobro i čoveku, svakom!
A ako me pitaš, Dragutun bi najradije da šeta niz Kosačića venac, da na čajanke ide u oficirski Dom, da u Belom gradu skine bele rukavice, pa da prebira dirke!
Zna Dragutun šta je život! Jadno mu je to znanje!
Pa ga evo s tobom u ovu vukojebinu, kako Dragutin mora da bude na svakom mestu. Na sto mesta mora Dragutin, a ti samo na jednom!
Još i to jedno hoćeš da biraš, kao da si pošao u Košutnjak na izlet!
Pa ti Simo vidi … Ili ćemo usložiti, ili se potrudi da budeš brži!
Simo, koji se ni rođenom ocu nije htio ukloniti, skoči sa drvljanika … Grlen, kakvog ga Bog dao, salutira, pa se oglasi, svaka se bula u daleko stresla s one strane granice : Gospodine majore, narednik, Simo Đ., komandir letećeg žandarmerijskog odreda, na raspolaganje vama, Gospodine majore!
… Kad se biše rastavljali, nakon što dogovor učinješe, kad Apis skoro bijaše zamakao kroz neki mlađarak, sustiže ga Simova. Pristiže ga ona grlena, otud najljepše Planine, pustahijska, bez da ga oslovio po činu … Da mu pritvrdi Simo da sve što čini, i loše i dobro, čini samo svojom voljom :
O, Dragutine! … Bolji si ti čovjek od Sima, Dragutine, bolji, tako mi Bog pomogao!!!
Eto, Zeče, nema više Dragutuna u Srba! … A moj đede- stric Simo, odavna je pod kamenom!
Kako se Arnauti duga pamćenja i njega mrtva, više plaše nego nas živijeh!
A Dragutina, njega se plašila svaka rđa, svejedno položaja. Jedan je Dragutun!
… Apis.
Zalsno da zalosnije ne moze bit.Srbija u raljama komunista od 45 do danas nikako da se oslobdoi zla i posasti,nikako da otvori oci .
Dno dna koje nije doslo slucjno odavano je Bizetic ovo sve ispjevao i opjevao.Cilj je postignut koji je odavno zacrtan da se ovi prostori ili istrijebi medjusobnim ubijanjima, uvjek iniciran ili potpomogunt nasim “prijateljima” i spasiocima.Diniasticki sukobi su se smjenjivali iz tih sukoba je ipak bilo necega “pozitivno”,ako nista drugo strah od osvete druge dinastije,kada je to nestalo doslo je ono sto se i danas u drugoj formi prikazuje,Srbi se rugaju sami sebe.
Nagadjau ssve sami politicki analiticari-mudraci ko je ovoga narucio ili za koga radi,bilo bi bolje da se zaptaju a koji ce narod ovo da glas.i koje misljenje ima taj o ovom narodu ko ga je izmislio.
Klise se vidi i ruka primitivizma poslije otobarskog puca 2000 godine,to sto se kaze ili upucuje suprotnoj strani s pozornice cirkusa izbori za predsjednike je vise nego ogvno bljutavo .Prozivaju se razne licnosti i porodice a one opet da bi bile u centu paznje se javljau da sve to demantujeu Zemji koja je iznijela pijed 100 godina Prvi svjetski rat ,bjeze maldi ljudi taman kao sto su nekad odlazili preko Albanije za Grcku.
Ako to nije poruka zbog koje treba da se svi zabrinemo jer je i kod nas u Montenegro taj cirkus evo 3o godina gori od ovoga u Srbiji ,onda ne znam o cemu treba da se brinemo.
Ima li idje ikoga da ovu bagru rastjera od samozvanih vojvoda laznih doktora nauka i na karju evo i jogi letaca-preletacevica.Da li je ovo taj narod koji je samo prijed 18 godina odbranio zemlju od Nato zlikovaca da li je moguce da ova zemlja treba na ovoliko stanovnika 50% da ima Apisa da bi se vratila u normalu.
Djokara i Prilepak – Beli (samo jako)
https://www.youtube.com/watch?v=13nEtNlXk4U