Razumom protiv propagande

Mnogo je razloga zašto se protivim ulasku Crne Gore u NATO. Oni su moralne i racionale prirode.

Mogao bih mnogo da kažem o 1999. godini i brutalnoj agresiji na našu zemlju, flagrantnom kršenju međunarodnog prava, bombardovanju čija su meta češće bili civilni nego vojni ciljevi, upotrebi visoko tokosičnih oružja poput municije sa osiromašenim uranijumom – koja je trajno zagadila životnu sredinu Crne Gore i uzrokovala epidemiju malignih i degerativnih bolesti. Mogao bih, ali ograničenost novinskog prostora i u većini medijima plasiran spin da mi protivnici NATO pakta govorimo isključivo jezikom emocija, a zagovornici suprotnog mišljenja jezikom razuma, obavezuje me u ovom izlaganju  akcenat stavim na  racionalno.

Jedan od ključnih agrumenata naših oponenata je da će ulaskom u NATO naša zemlja postati bezbjednija. Sve dok se ne navede od kog tog potencijalnog agresora  Crnoj Gori prijeti spoljna invazija ovaj stav predstavlja puku besmislicu. Međutim ulazak u NATO pakt otvara formalni prostor za izgradnju baza i permanetno stacioniranje trupa armije SAD na teritoriji Crne Gore. U slučaju nekog novog globalnog rata, američke baze ne našoj teritoriji postale bi meta legitmnog vojnog odgovora Rusije, Kine, Indije, Irana, ili neke treće zemlje.

Američke vojne baze na teritoriji Crne Gore ne samo da bi ugrozile našu spoljnu, već bi narušile i unutrašnju bezbjednost. Nekim čudnim ključem u oružanim snagama SAD masovno su zapošljeni pedofili, sodomisti, silovatelji i masovne ubice. U svim zemljama gdje su stacionirane, ili su se nekada nalazile američke trupe, počev od Kolumbije, Japana, Koreje, Iraka, Avganistana, Vijetnama i td. američki vojnici počinili su monstruozne zločine, za koje su odgovarali ne pred sudom zemlje u kojoj je počinjen zločin, već pred vojnim sudom SAD. Kakve se kazne tamo izriču najbolje pokazuje osuda za abu-graibskog monstruma narednika Lindi Ingland, koja je za zločine koji po bestijalnosti i izopačenosti prevazilaze sve viđeno desenijama unazad, dobila kaznu od 3 godine zatvora. Podvlačim 3 godine zatvora, manje nego obijač trafike, ili kradljivac automobila u Crnoj Gori.

 Koliko je ozbiljna ova opasnost, svjedoči nedavni slučaj seksualnog zlostavljanja djevojke u podgoričkom hotelu Premijer, počinjeno od strane dvojice pripadnika armije SAD. Kakve bi se sve strahote događale u slučaju masovnijeg stacioniranja američke vojske na teritoriji Crne Gore, ne usuđujem ni da pretpostavim.      

Sledeći ključni argument, koji naši oponenti navode je da bi ulazak u NATO zaštitio Crnu Goru od opasnosti terorizma. Ponovo ne navode konkretnu terorističku grupu, ili ideologiju koja predstavlja čak i potencijalnu prijetnju našoj državi. Međutim stacioniranje NATO vojske na crnogorskoj teritoriji bio bi magnet za izolovane islamske i druge ektremističke terorističke grupe suprostavljene zapadu. Pošto smo zemlja sa najslabijom graničnom kontrolom u Evropi, skromnom vojskom i bezbjednosnim službama zaokupljenom unutrašnjim protivnicima režima, sasvim vjerovatno je da bi teroristi Crnu Goru mogli prepoznati kao ahilovu petu NATO pakta i odrediti je za mjesto svojih akcija.

Notorna je laž da bi ulazak u NATO umanjio troškove naše nacionalne odbrane. Čak Hejgel, američki državni sekretar za odbranu sredinom prošle godine poručio je članicama NATO pakta da u narednim godinama moraju povećati izdatke za odbranu, odnosno drugim riječima za kupovinu američke vojne opreme i spasavanje posrnule američke vojne industrije. Nekoliko dana prije ove izjave, Hejgel se u Vašingtonu se susreo i sa našom ministarkom odbrane. Danas tragično zadužena Grčka, desetine milijardi evra potrošila je na kupovinu američkih aviona, podmornica i druge vojne opreme, a susjedi su joj, uz Makedoniju zemlju bez moći i pretenzija za bilo kakvu spoljnu prijetnju, isključivo NATO države: Turska, Bugarska i Albanija.

Takođe je notorna laž da bi ulazak u NATO Crnoj Gori donio strane investicije i ekonomski prosperitiet. Pogledajmo samo zemlje koje su u poslednjoj deceniji pristupile NATO paktu. Premijer Hrvatske Zoran Milanović je prošlu 2014. godinu okarakterisao je kao najtežu godinu od rata. Ova tekuća 2015. svi pokazatelji ukazuju biće još teža. Da li je taj navodni ekonomski prosperitet i ekspanzija investicija, koje naši lokani NATO lobisti najavljuju, vidljiva možda u Albaniji, Bugarskoj, Rumuniji, ili NATO protektoratu na Kosovu? Umjesto investicija i prosperiteta, NATO je u ove zemlje donio masovne emigiracije nezaposlene omladine.

U ime svih nas koji svoju i budćnost svojih porodica trajno vezujemo za Crnu Goru, želim da na kraju jasno poručim NE u rat, NE u NATO.

– Igor Damjanović

<

p style=“text-align: right;“>Mirovni pokret Ne u Rat, ne u NATO