ИН4С

ИН4С портал

Шахмановић: Тражимо оно што нам припада

1 min read

Главни одбор Бошњачке странке наредне седмице расправљаће о понуди опозиције да мањинске партије изаберу модел по коме би формирале владу без ДПС.

Они ће тада разговарати и о наставку сарадње са владајућом партијом, од чијег мандатара Душка Марковића очекују најмање један ресор у извршној власти. И коалиција “Албанци одлучно” још није одговорила на понуду опозиције јер је, тврде, нијесу добили.

Грађанска опозиција, СДП, Кључ и Демократе раније су понудили мањинама мјесто мандатара, уз спремност Демократског фронта да такву владу подржи у Скупштини. Прије два дана, они су изашли са новим предлогом, нудећи мањинама да сами формирају владу како би ДПС коначно био развлашћен.

“Понуда опозиције је веома коректна и то је први пут прилика да мањине формирају владу. БС-у нико ништа не поклања, ми тражимо оно што нам припада, јер нико без нас не може да формира власт,”рекао је “Вијестима” члан Главног одбора БС Орхан Шахмановић.

Његова партија, која је освојила два мандата у парламенту, тек ће се изјаснити о алтернативама- уласка у владу ДПС-а или опозиције. Шахмановић каже да је наклоњен опозицији. До сада је, каже, разговарао са једним од лидера ДФ-а Небојшом Медојевићем, предсједницима Демократа и СНП Алексом Бечићем и Срђаном Милићем.

“Данас треба да се сретнем са Жарком Ракчевићем (УРА) и Миодрагом Лекићем (Демос). Не бојим се сарадње са опозицијом јер сам имао веома коректан однос са СДП-ом и СНП-ом у локалној власти. Морамо изграђивати грађанско друштво у Црној Гори јер подјеле нигдје не воде,”рекао је званичник БС-а.

Предсједник Форце Назиф Цунгу није хтио да коментарише нову понуду опозиције око формирања Владе, којом се мањинским партијама нуди цјелокупна извршна власт. “Тек јуче сам добио прву понуду, о овој новој немам ништа званично, тако да не могу да коментаришем. У сваком случају, одлучићемо на органима партије,” казао је Цунгу “Вијестима”.

Подјелите текст путем:



Придружите нам се на Вајберу и Телеграму:

     

5 thoughts on “Шахмановић: Тражимо оно што нам припада

  1. selo theveliko me bolje da bosnjaci vladaju no vi iz drpiesa jer ste unistili sve srbe bosnjake muslimane albance jer vi nemate vjeru bez sto cete da klepite ………….. za druge ve briga jer vi mislite da ste drzava a vi ste nista jedna velika i srecan vam put , the end. konjec kraj

  2. Ništa novo: kada su, krajem jula 1941. godine, u plavsko-gusinjski kraj ušli Musolinijevi fašisti, koji su pocijepali Crnu Goru i ovu regiju stavili pod svoju „zaštitu“, Rizo, Šemso, Saljo i drugi plavo-gusinjski „prvaci“ uskočili su im u zagrljaj i pozvali sunarodnike da im mašu zastavicama, šlapaju rukama i kliču dobrodošlicu. Dobro su znali i da je Novica Popović dvadest godina lješevima plavskih Muslimana punio potoke po Prokletijama i oko Babinoga polja, ali su i s niime i Đurišićem, takođe „u opšteme interesu“, sarađivali svo vrijeme rata… Oni koji su podržavali svoje vođe, i zato što su im za tri godine obezbježivali fašističku apanažu, kada su okupatori podvili rep i napustili ove poslušnike, ipak su se sjetili Crne Gore i počeli da trče za partizanima, a potom se masovno kleli u bratstvo-jedinstvo …

    Sl.1

    Sada i Šahmanović, tvrdeći da „traži što mu pripada“ (?!), odnosno ucjenjujući sa dva poslanička mandata (ili ko zna čime drugim, te kakvi su mu stvarni cilj i planovi, na kakav šićar računa…), javno vapi za zagrljajem sina četničkoga ideologa (iz Crmnice, zarobljenoga na Zidanome mostu…) i Đurišićevim novo-vojvodom (iz Morače), ne obazirući se na bilo kakve (ne)moralne principe i proglašavajući „korektnim“ one koji prijete novim referendumima, bolje reći: opštim klanjima.

    Kada govori „mi“, možda uobražava da je Rizo ili Šemso. Ali, sigurni smo da nije, jer ga (za razliku od situacije iz 1941.godine) ne podržavaju sunardnici. Koji su pokazali da su stekli dobar nauk – upravo iz Drugoga svjetskoga rata i da Crnoj Gori žele dobro i suživot u njoj: od 9.143 upisanih birača u ovoj opštini (od kojih bi trebalo da su dvije trećine Muslimani i Bošnjaci), najverovatnije što znanu za stvarne aspiracije njezina lidera, za „nacionalnu“ BS je glasalo tek nešto oko 15 odsto (956)

    Mogao bi „predsjednik svih građana,“ i uanticrnogorstvu najuzorniji Plavljanin, da nauči ponešto i od časnoga Mehmeta Barhdija. Koji nema (lično) prijatno iskustvo sa Crnogorcima, ali ima prst obraza i, za razliku od Šahmanovića, jasno prozire i ovako komentariše podmuklu ponudu četničkih lešinara: „To je neiskreno jer ti isti bi htjeli da ponište priznanje Kosova i možda da ponište državnost Crne Gore i pripoje je Srbiji…“

    1. Špijunčino, bi li opet da hapsiš SDA i da plašiš muslimane. Samo ih koristite kada vam trebaju glasovi i sjetite se tog naroda svake četiri godine.

  3. Ništa novo: kada su, krajem jula 1941. godine, u plavsko-gusinjski kraj ušli Musolinijevi fašisti, koji su pocijepali Crnu Goru i ovu regiju stavili pod svoju „zaštitu“, Rizo, Šemso, Saljo i drugi plavo-gusinjski „prvaci“ uskočili su im u zagrljaj i pozvali sunarodnike da im mašu zastavicama, šlapaju rukama i kliču dobrodošlicu. Dobro su znali i da je Novica Popović dvadest godina lješevima plavskih Muslimana punio potoke po Prokletijama i oko Babinoga polja, ali su i s niime i Đurišićem, takođe „u opšteme interesu“, sarađivali svo vrijeme rata… Oni koji su podržavali svoje vođe, i zato što su im za tri godine obezbježivali fašističku apanažu, kada su okupatori podvili rep i napustili ove poslušnike, ipak su se sjetili Crne Gore i počeli da trče za partizanima, a potom se masovno kleli u bratstvo-jedinstvo …

    Sada i Šahmanović, tvrdeći da „traži što mu pripada“ (?!), odnosno ucjenjujući sa dva poslanička mandata (ili ko zna čime drugim, te kakvi su mu stvarni cilj i planovi, na kakav šićar računa…), javno vapi za zagrljajem sina četničkoga ideologa (iz Crmnice, zarobljenoga na Zidanome mostu…) i Đurišićevim novo-vojvodom (iz Morače), ne obazirući se na bilo kakve (ne)moralne principe i proglašavajući „korektnim“ one koji prijete novim referendumima, bolje reći: opštim klanjima.

    Kada govori „mi“, možda uobražava da je Rizo ili Šemso. Ali, sigurni smo da nije, jer ga (za razliku od situacije iz 1941.godine) ne podržavaju sunardnici. Koji su pokazali da su stekli dobar nauk – upravo iz Drugoga svjetskoga rata i da Crnoj Gori žele dobro i suživot u njoj: od 9.143 upisanih birača u ovoj opštini (od kojih bi trebalo da su dvije trećine Muslimani i Bošnjaci), najverovatnije što znanu za stvarne aspiracije njezina lidera, za „nacionalnu“ BS je glasalo tek nešto oko 15 odsto (956)

    Mogao bi „predsjednik svih građana,“ i uanticrnogorstvu najuzorniji Plavljanin, da nauči ponešto i od časnoga Mehmeta Barhdija. Koji nema (lično) prijatno iskustvo sa Crnogorcima, ali ima prst obraza i, za razliku od Šahmanovića, jasno prozire i ovako komentariše podmuklu ponudu četničkih lešinara: „To je neiskreno jer ti isti bi htjeli da ponište priznanje Kosova i možda da ponište državnost Crne Gore i pripoje je Srbiji…“

    1. ….uštvo udbaška, svak zna da ste spremni da se vratite na ideologiju početka 90tih čim vam se ugrozi mafijaška vlast. Gadovi, dijelili ste ljudi i nekad i sad samo da bi lokali iz korita mafije.Neka živi svako ko želi mir i obračun sa mafijom.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *