ИН4С

ИН4С портал

Коначно склапање коцкица: Катнић ослободио Синђелића 2003! (ФОТО-ВИДЕО)

1 min read
Посебно важан детаљ у представљеној документацији је да је једина посјета у Спужу била од полицијског Мила Новаковића.

На данашњој конференцији за штампу, Демократски фронт је представио нова документа која у потпуности објашњавају везу између главних актера фарсе „државни удар“. Наиме, предсједник Вијећа судија у Војном суду у Подгорици који се огласио „ненадлежним“ у поступку против Саше Синђелића због више тешких кривичних дјела, је био управо специјални државни тужилац Миливоје Катнић.

Посебно је важан детаљ да је у Вијећу војног суда које је судило Синђелићу, поред Миливоја Катнића био и потпуковник Милан Вујовић, који му је сада, када се приведен због наводног државног удара био адвокат по службеној дужности, а по препоруци Катнића.

vojni sud u pg sinđelić

Иако је Синђелић извршио већину дјела као војни обвезник, Катнић се оглашава ненадлежним због тога што је оптуженик „неспособан за војну службу“, јер болује од тешког психичког обољења.

vojni sud sinđelić 3

Оно што изазива низ нових питања је информација,  представљена кроз пар докумената, да је једина посјета Синђелићу у Спужу била од полицијског оперативца Мила Новаковића. Подсјећамо, ради се о првом оперативцу полицијске акције „Сабља“ која је спровођена под диригентском палицом Бебе Поповића. Након те посјете Новаковића Синђелићу, надлежност над његовим поступком волшебно преузимају цивилни судови Републике Србије.

sinđelić spuž

Наиме, у једном документу се наводи да се пуковнику Милету Новаковићу 2. 12. 2002. одобрава да у Спужу посјети окривљеног Сашу Синђелића „ради прикупљања обавјештења на околности више извршених дјела крађе на територији Републике Србије, на околности  кривичног дјела убиства на територији пограничне зоне између СРЈ и Републике Хрватске, једног лица, те кривичног дјела спрјечавања службених лица у вршењу дужности на територији Рашке и Краљева.“

Да све буде невјероватније, Саша Синђелић се у Србији налази на централној потјерници већ 2010. године и од тада је наводно недоступан органима Србије. Остаје отворено питање на који начин је Синђелићу додијељен пасош 2013. године на које ће морати да одговоре државни органи Србије.

Иако Синђелић тврди да никад није био у Спужу документи који је данас објавио ДФ доказује супротно.

vojni sud sinđelić 2

У другом документу истражни судија Миленко Вујадиновић тражи да се окривљени Саша Синђелић, војник из Рашка, 6.2. 2003. преузме из истражног затвора у Спужу и спроведе на неуропсихијатрију ВМА у Београду.

„Ова документа ће уздрмати јавност Црне Горе“, изјавио је потпредсједник Нове српске демократије, Славен Радуновић. 

Функционер ДФ-а, Милан Кнежевић, рекао је да се потврдило све оно што су тврдили од 16. октобра – да се ради о изрежираном политичком процесу против ДФ-а, како би ДПС „намакао“ парламентарну већину и смањио излазност на изборима.

Он је упитао Весну Меденицу како некредибилан свједок може да да кредибилан исказ. „Како је могуће да Катнић од 16. октобра крије Сашу Синђелића под именом Александар Синђелић и да се он тек 20. марта, приликом првог појављивања пред Специјалним државним тужилаштвом и адвокатима, појављају као Саша Синђелић“, навео је Кнежевић.

Он је поручио опозицији да и даље наставе да ћуте. „Не треба нам никаква ваша солидарност, јер је ДФ сам завршио ову борбу“, навео је Кнежевић.

Функционер ДФ-а, Андрија Мандић, рекао је да ДФ нико не може да заустави. „Зато што иза нас стоји истина, правда и грађани Црне Горе“, поручио је Мандић. Они, како је рекао, немају никаве дилеме, на основу онога што су чули претходних дана, да је у јавности Црне Горе већ направљен комплетан утисак о каквој се лажи ради.

Позивамо Катнића да стисне петљу, буде храбар и одлучан као што знају да буду Катуњани и повуче потез који је обећао грађанима Црне Горе, када се утврди да не говори истину и да и он стоји иза ове монтаже“, навео је Мандић.

Он је рекао да ће у Србији ускоро бити заокружена пријава против Катнића и других особа из Црне Горе који су се „бавили шверцом и трговином оружја“. Они ће, како је саопштио Мандић, и у Црној Гори поднијети кривичну пријаву, свјесни да врховни државни тужилац не ради свој посао. „Катнић прикрива убицу Сашу Синђелића и врши тешко кривићно ђело јер тог човјека није смјестио у затвор“, рекао је Мандић.

Подјелите текст путем:



Придружите нам се на Вајберу и Телеграму:

     

27 thoughts on “Коначно склапање коцкица: Катнић ослободио Синђелића 2003! (ФОТО-ВИДЕО)

  1. Postdemokratija

    Vučić u raljama službi i mafije

    Posle Biroa za koordinaciju službi bezbednosti, koji Vučić i dalje vodi protivzakonito, Srbiji, Crnoj Gori i svetu je saopštio da je pokušaja državnog udara bilo ali da ga niko nije organizovao i niko u njemu nije učestvovao. Naročito ne oni na koje se sumnja. Dakle, Milova uzbuna nije bila lažna, mada je puč bio lažan. Za sve su krive belosvetske tajne službe, ne zna se koje jer su tajne, a ne smeju se ni pominjati jer je to tajna. On, posebno, ne sme da prozove ni jednu jer bi mogle da mu odgovore vadeći iz fijoka sve što imaju o njemu. Zato je jedini krivac jedan naš visoki policajac, koji je tajno radio za njih. Njegov identitet je takođe tajna, što je i logično, jer u pitanju je tajni agent. Suština cele priče je da se što je moguće više zaštiti Đukanovića, a što manje zameri tajnim službama i mafijašima koji vladaju i Srbijom i Crnom Gorom, tvrdi kolumnista Magazina Tabloid Mile Isakov, podpredsednik u Đinđićevoj Vladi i ambasador Srbije u Tel Avivu

    Piše: Mile Isakov

    Velika se frka napravila u Srbiji povodom izbora u Crnoj Gori o kojima se inače nije mnogo pričalo do samog glasanja. Naime, beogradski mediji, neuobičajeno i nimalo slučajno, veoma malo su obaveštavali javnost o predizbornim previranjima kod naših najbližih suseda, pa je dotična javnost, shodno tome, bila prilično indiferentna.

    Po volji gospodara Vučića, koji se odavno uhvatio u kolo Mila Đukanovića, srpski mediji su prilično orkestrirano stvarali privid da je u Crnoj Gori stanje redovno, da se ništa bitno na tim izborima ne odlučuje i ništa novo ni značajno neće dogoditi. Kad tamo međutim. Naprotiv i čak šta više. Stvar se zakuvala do te mere da je Milo morao da u sred glasanja proglasi državni udar u pokušaju, koji je navodno doputovao iz Srbije. Srbija je odjednom iznenađena i uvređena, pa počinje da osluškuje i glasove iz crnogorske opozicije, u kojoj su i svi tamošnji Srbi, a koja tvrdi da je Đukanović sve izmislio kad je video da će izgubiti izbore. Opa bato! Dotle je došlo. To mora da je ozbiljno kad se i Milo uprpio. Ali, šta hoće opozicija, šta hoće ti Srbi ako je Srbija nezainteresovana? Između ostalog, hoće i referendum o ulasku Crne Gore u NATO? Pa naravno, a kako bi drugačije? Ali Milo je rešio da ih uvede bez pitanja, da odluku o pristupanju donese na Skupštini. Zato su ovi izbori bili posebno važni i zato je narod navalio da glasa ko nikad ranije, a povećana izlaznost građana uvek daje veće šanse opoziciji.

    Tada je, negde na polovini glasanja, objavljeno da je uhapšena grupa terorista ubačena iz Srbije, koja je imala plan da zauzme državne institucije i uhapsi Đukanovića. Već sam taj čin je sumnjiv jer zašto uznemiravati birače i stvarati atmosferu vanrednog stanja u sred glasanja, ako je subverzivna akcija već sprečena a teroristi onemogućeni i smešteni na sigurno. Ako se želi regularnost izbora, moglo se, moralo se sa tom vešću sačekati do osam uveče, kada se zatvore sva biračka mesta. Ona je bila važna tog popodneva samo ako se želelo uticati na tok glasanja. Posebno ako je cela priča iskontruisana ili preuveličana, na šta navodi i izjava crnogorskog ministra unutrašnjih poslova, koji je iz redova opzicije, da je i on za hapšenje saznao iz medija, da se telefonom obratio direktoru policije tražeći objašnjenje ali da mu je ovaj, a Milov, rekao da je na terenu i da nema vremena.

    U Srbiji, čija je vlast očigledno planirala da okrene glavu dok Đukanović ne našteluje izbore i produži mandat, odjednom raste zanimanje za događaje u Crnoj gori, pa se Vučić neočekivano našao u situaciji da objašnjava nešto što je očekivao da se obavi bez njegovog vidljivog angažovanja. Prva izjava je stoga bila najiskrenija, pa samim tim i najtačnija. Rekao je da nema dovoljno informacija ali da mu je čudno vreme u kojem se to dogodilo i izrazio sumnju u terorističke namere uhapšenih građana Srbije . Čak je naveo i ime nekog albanskog policajca sa Kosova, koji im je to verovatno podmetnuo jer, kako reče, imamo dokaze da ih je on prijavio crnogorskoj policiji. Najavio je da će sve ispitati i sutra obavestiti javnost o svemu. U međuvremenu se oglasio Milo sa objašnjenjem koje amnestira vlast u Srbiji od odgovornosti za puč, ali koje bi moglo biti i neka vrsta upozorenja u stilu, šta se sad praviš lud? Naime, Đukanovićeva naknadna izjava da udar jeste organizovan iz Srbije ali da srpska vlast to nije znala, može se čitati i kao packa Vučiću, kojom mu se daje do znanja da ako nastavi da se pravi nevešt može lako biti proglašen za neobaveštenog vođu, koji nema pojma šta mu se radi po Srbiji, što bi za Vučića, koji se trudi da pokaže kako zna i koliko đaka ima koja škola u Beloj Palanci, bila najveća moguća uvreda.

    Ova hronologija je važna jer iz tih izjava, koje su zapravo poruke, jasno se vidi povezanost njih dvojice, ali i ko je tu onaj koji diktira. Otud nije bilo nikakvo iznenađenje kad je Vučić odustao od svojih sumnji i pristao da potvrdi Milovu priču o postojanju zavere. Time je otvoreno stao na njegovu stranu u sporu sa opozicijom, koja je odlučila da ne prizna rezultate izbora jer su održani u neregularnim uslovima. Hteo je da glumi neutralnost, ali ga je Đukanović naterao ne samo da skine masku, nego da bude krunski svedok u crnogorskom sporu jer, da se ne lažemo, on je svojim pričama o tome kako su Đukanovića iz Srbije danonoćno pratile neke „osobe sa elementima inostranosti“, zapravo Milu dao alibi za stvaranje panike i vanrednog stanja u vreme dok građani glasaju na takozvanim slobodnim i demokratskim izborima. Džaba su sva ona dodatna Vučićeva naklapanja o tome kako u toj zaveri nisu učestvovali ni političari iz Srbije, ni crnogorski političari, pa čak ni oni koji su uhapšeni u Crnoj Gori. Ispada da niko nije ni organizovao, ni učestvovao, a ipak se dogodilo kako Milo kaže.

    Dakle, skinuo je gaće na specijalnoj i naravno dramatičnoj konferenciji za štampu sazvanoj zbog događaja u Crnoj Gori, ali da ne bi ispalo da to radi zato što je prozvan, krenuo je izokola sa nemuštom pričom o vršljanju stranih tajnih službi po Srbiji i domaćim izdajnicima koji rade za njih. Kao vrhunsko dostignuće istakao je da je u takvoj izdaji upravo uhvaćen jedan visoki rukovodilac MUP-a, protiv kojeg je navodno već započet istražni postupak. Da bi nas ubedio u ozbiljnost situacije i svoju pravovernost, a istovremeno umanjio značaj skandala u Crnoj Gori i svoju ulogu u njemu, dramatično je uputio novinarima i svima nama koji smo to gledali retoričko pitanje: Kažite mi ima li nešto gore od toga? ( misli na izdaju sopstvene zemlje)!

    Kad je već pitao i mene da odgovorim čoveku. Ima gospodine Vučiću, mnogo gori od tog špijuna u policiji su špijuni u politici, posebno u vrhu vlasti, u vladi i u kabinetu premijera, a većina tvojih spoljnih savetnika, naprimer, već po prirodi posla povezani su sa raznim službama, koje su ih i poslale tebi. A kad steknu tvoje poverenje počnu da vrbuju tvoje najbliže saradnike iz kabinta, pa i vlade. Neki to prepoznaju ali misle da je u redu kad već ti sa njima radiš, a oni gluplji veruju da je i to deo tog prljavog posla, da baš tako treba. Taj koji je uhvaćen je samo najgluplji. Kamo sreće da je jedini.

    I među tvojim ministrima sigurno ima nekoliko onih koji uredno razmenjuju poverljive informacije sa stranim ambasadama, neki iz priproste želje da se dopadnu i predstave važnijim nego što jesu, a neki bogami vrlo svesni onoga što čine. A šta misliš kako se pravi karijera u MMF-u ili Svetskoj banci i kako su neki od njih tako uspešni dospeli do tebe, odnosno ti do njih. Neće biti da si imao uvid u njihov rad tamo. Razmisli kako si ih odabrao i ko ti ih je preporučio. Seti se, takođe, gde su radili i ko je plaćao sve one eksperte iz nevladinih organizacija, pre nego što si ih ti angažovao u vladi i raznim vladinim kancelarijama. Za koga je i šta radio, recimo, onaj Čadež, kojeg si postavio za predsednika Privredne komore Srbije, bez ijednog dana iskustva u privredi. Da li mu je glavna preporuka bio staž u Nemačkoj ambasadi ili saradnja sa brojnim stranim fondacijama, jer ni diplomu baš nema, osim onih sa raznih kurseva. Dakle, nemoj na to da se vadiš, ni da se hvališ time kako si uhvatio jednog. Špijuna, stranih i domaćih, je uvek bilo i biće, baš kao i mafijaša. Svaka država ih ima, ali ovde oni imaju državu u šaci.

    Sve u svemu, Crna Gora ponovo utiče na sudbinu Srbije, mada bi logično bilo očekivati da bude obrnuto, da demokratska Srbija uzvrati pomoć koju je devedesetih Crna Gora neskriveno pružala Srbiji u nastojanju da se oslobodi autoritarnog režima Slobodana Miloševića. Problem je u tome što su akteri na obe strane isti pa ne mogu da razluče svoje interese od interesa države.

    Mada je Milo Đukanović otvoreno i bez zazora pomagao DOS kontra režima koji su činili i Vučuć, Dačić i Nikolić, to nije razlog da sad oni pomognu crnogorskoj demokratskoj opoziciji da se oslobodi njegove apsolutističke vlasti. Ne ide brate. Ista je to banda, koja više ni ne zna na kojoj je strani bila i na kojoj je sada. Đukanović je menjao strane kako vetar duva, a uvek ostao na istoj, svojoj strani. Bio je za Slobu Slobodu, pa protiv njega, da bi ga na kraju kopirao. Bio je za rat i osvajanje Dubrovnika i KIM, a onda najveći prijatelj samostalne Hrvatske i nezavisne države Kosovo. Sve pristalice nezavisne Crne Gore proglašavao je izdajnicima dok on nije postao najveći independentista.

    Kao neprijatelj NATO-a, udvarao se Rusima, sad da bi mu se preporučio uvodi sankcije Rusiji. I ovi naši su principijelno i dosledno uvek na istoj strani , uvek uz apsolutističku vlast, nema tu mesta za ličnu surevnjivost prema Milu. On se promenio i došao na njihove pozicije, mada nije menjao ime i program partije.Oni su promenili i partiju i program, ali se nisu promenili.

  2. Ja se nadam u onog mudrosera Milica,koji je to stih!A nije sam nije i ostali su za pohvaliti,Lekic hoda kao da se u gace popisao,Rakcevicu jos malo trbuh kao Darmanovicu,Ranjo ceka Mekejna nada se u Nato,misli da ce marinci dobiti parvo glasa,jadi i nevolja,ali neka ih Becic kao da je na bacuvu odrastao,nema zime nema dok ne padne snijeg,a tada se sve vid,ovdje odavno ali sada bas onako nacisto!

  3. Samo gledajte sramne nato opozicionare becica lekica krivokapica rakcevica i milica ni glasa da puste.Ovi prevaranti boga mole da DF nestane sram ih i stid bilo.

  4. Демократски Фронт је спреман за протесте и уличну борбу.Сјевер долази да заједно покажемо и докажемо ко смо.Истину на видјело.Свима смо доказали шта су намјеравали да нам ураде да нас униште.Нијесу успјели јер су се наши лидери држали мушки и били паметни.Сад је вријеме да се све доведе до краја.

  5. Dzaba cirkus. Idete da ljustite kumpijer, tu nema dvojbe.
    Mali mudroser, Becic, polako preuzima umjereniji dio birackog tijela, dok ce onaj radikalniji u apatiju, na marginu.

      1. Poslije je Ptrahijena išla na kolektivnu seansu, kako je to u Dobroti dobra praksa!
        Eto što je poslijen je probudila radila, ako baš hoćeš da znaš!

    1. A sta kazes ti Pitranĵo na ove cinjenice, kako to tvoj mozgic prelama i reflektuje. I dalje mislis da ovo nije skuvano u vasoj kuhinji? Ne radi to sebi, zasto ne volis sebe, pomozi sebi.

  6. Ostatak „opozicije“ sad ne znasta da radi.Mislili su da ce DF pokleknuti,a oni preuzeti dio glasaca.Propade vam plan salonski političari,DF je mnogo jaci nego sto mislite.

  7. Ово је растурање Катнића и Пажина по темељу. Свака част!!!
    Међутим, зашто Радуновић који није члан предсједништва ДФ, а још мање (као што пише у тексту) лидер НСД на овој конференцији? Зашто он мора увијек да упетља своје прсте баш у све? То је постало заиста прави блам, па да је и неупоредиво омиљенији и популарнији. Дајте те млађе више.

  8. Kako je i kada Sada postao Aleksandar je pitanje na koje kada se dobijr odgovor mnogo ce toga niti jasnije.
    Aki su ovi pspiri orginalni u problemu su velikom Stojsnovic, Katnic i Medenica.

  9. Osim svega navedenog ovde ima indicija za umijesanost hrvatske tajne sluzbe.
    Indikativna je i posjeta Novakovica, kao i zahtjev da se pomenuti smjesti na VMA.
    Pomno pratim ovaj slucaj i negdje sam procitao da se ovaj Sindjelic slobodno kretao svo ovo vrijeme po Beogradu, a i sire, za koga radi i ko ga stiti?!
    Na kraju za koga radi Katnic i druzina?

  10. Да ли је ово доказ да је Катнић извршио “Државни удар“ и да већ има толико аргумената да је радио против државе и да Станковићу не преостаје ништа друго него да га пошаље у Спуж!

  11. Ако сад ствари нијесу јасне неће бити никад.Станковић мора ради мира и реда у држави да процесуира Катнића и његовог налодгодавца Ђукановића.

  12. Је ли реално да су овако прсли?
    Уја, другари, ратататира, јавите се, бачите који бисер, не обично без ваших коментара, надахнутих жељом за правдом и истином. Ајте не Будите крофне, молим вас.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *