ИН4С

ИН4С портал

,,Кад неправда постане закон, отпор је твоја дужност“

1 min read

fitilj je kratak

Вријеме застрашивања, страха (без разлога), погнуте главе, и осјећаја срамоте је прошло. Застрашивали су нас причама о страшном ДПС-у, који све зна, и ако заокружиш погрешно десиће се ,,страшне ствари„. Поента је да од великог страшила нема ништа, и да је то све само једна страшна прича, за малу дјецу.

Требало је времена народу, чак и превише, да се дозове памети. Неопходан је био тај ,,младалачки бунтовни талас“. Али онај прави, не онај који траје док сте бруцоши. Једноставно речено почели см да сабирамо 2 и 2, и видјели да то није 5, како су поручивали из режима. Плата мала, рачуни велики, каматашење најуноснији бизнис па ко се како снађе. И дођу онда избори, а вама се маше са 50 еура испред носа. Маше вам се са пола мјесечног рачуна за струју, за фармерице и мајицу ето колико они вреднују тебе као пјединца, а добију много. Нешто слично је објашњено и на следећем клипу.

Фејсбук се такође користи као моћно оружије против феуда, па тако се праве групе, против режима, гдје људи јавно износе ставове, и боре се са корупцијом.  Један од примјера борбе је и овај сајт http://uziks.wordpress.com/2014/05/01/podgorica-trgovci-licnim-kartama/.

На њему стоје сви ти трговци ДПС-а, који силом или милом купују личне карте, како би одузели основну грађанску дужност.

Дакле доста је било свега, Кајезер Созе не постоји, на нама је да се изборимо за боље сјутра. Јер они су ту због нас, они треба нама да служе, а не ми њима. Зато само храбро, без страха.

Подјелите текст путем:



Придружите нам се на Вајберу и Телеграму:

     

9 thoughts on “,,Кад неправда постане закон, отпор је твоја дужност“

  1. САМО ЗА БЕРАНЦА КОЈИ ЛАЖЕ ХАСАНЕ ДУКЉАНИНЕ

    Muslimani – četnici u Drugom svjetskom ratu (2)

    Glavni iz redova muslimanskih četnika

    Dr Ismet Popovac, liječnik iz Nevesinja, Mustafa Pašić, sudija iz Mostara, te Mustafa Mulalić iz Livna, bili su glavni ideolozi i propagatori četničkog pokreta Draže Mihailovića među muslimanima Hercegovine i Mostara. Oni su već od početka 1942. godine radili na osnivanju muslimanskih četničkih odreda. (Dokumenti UNS – ustaške nadzorne službe, prosinac 1942 – Povjerenstvo za grad Sarajevo i Veliku župu Vrhbosna, Ured II, dokument broj 1754-42-Sarajevo- 14.prosinca, 1942. godine).

    Ustaška tajna policija, odnosno UNS-a (Ustaška nadzorna služba), pratila je preko svojih infiltriranih doušnika aktivnost dr Ismeta Popovca i Mustafe Pašića u Hercegovini. Sredinom decembra 1942. godine ova dvojica su održali tajni sastanak sa četrdesetak svojih viđenijih istomišljenika. Svrha tog sastanka je bila da se muslimani što masovnije pridruže četnicima u njihovoj navodnoj borbi protiv ustaša i Nezavisne države Hrvatske. Donesen je zaključak da će se u Istočnoj Hercegovini formirati pet ili šest muslimanskih četničkih bataljona.

    Svoju četničku aktivnost dr Ismet Popovac i Mustafa Pašić uglavnom su usresredili na područja Mostara, Gacka, Konjica i Nevesinja. Prema tvrdnjama vojvode Dobrosava Jevđeviča muslimanski četnici su brojali oko 8.000 ljudi, no prema ustaškim podacim, tačnije dokumentu broj 188, strana 421-423, iz Zbornika NOR-a – volumen IV-9, radilo se možda o najviše 2.000 tih muslimanskih četnika.

    Na fotografiji je Dr Ismet Popovac s fesom na glavi u sredini, lijevo je neki neidentificirani saradnik dr Popovca, a desno je đeneral Draža Mihailović (mjesto fotografiranja nije pouzdano poznato, najvjerojatnije je snimljena u Bijeljini)

    Prepiska dr Ismeta Popovca sa Dražom Mihailovićem

    Dr Ismet Popovac je napisao na desetine pisama Draži Mihailoviću. U tim pismima on je izražavao svoju punu privrženost đeneralu i četnicima. Stajalište Draže Mihailovića je bilo da muslimani takozvane jugoslavenske orijentacije pristupaju u što većem broju četnicima i da što aktivnije učestvuju u obračunima sa ustašama, a posebno muslimanima – ustašama. Međutim, Draža Mihailović je bio jako oprezan u naoružavanju muslimana, jer se bojao da će ovi kad se dobro naoružaju preokrenuti ćurak i okrenuti se protiv četnika. (Dokument Zbornika NOR-a, broj 199, strana 734-746).

    Evo, nakon punih 69 godina, teksta samo jednog od pisama dr Ismeta Popovca adresiranih na Dražu Mihailovića, da vam ono bude ilustracija tadašnje „muslimanske pameti i nekih muslimanskih političkih vizija“. Original pisma pisanog plavom tintom i svakako ćirilicom nalazi se u Arhivu Bosne i Hercegovine, BH-V-2046 je pohranjeno Original (pisan mastilom, ćirilicom) u Arhivu Zbornika dokumenata Vojnoistorijskog institute u Beogradu, Knjiga 1., VII, Ca, k. 171, reg. br. 26/2 – BH-V-2046).

    PISMO DR ISMETA POPOVCA OD 21. JULA 1942. GODINE DRAŽI MIHAILOVIĆU O STAVU MUSLIMANA PREMA NDH I ČETNIČKOM POKRETU I MERAMA ZA NJIHOVO PRIDOBIJANJE

    Uvaženi gospodine Ministre

    Koristim ovu priliku, da Vam se preko gospodina….. obratim sa slijedećim pismom:

    Drago će mi biti ako nisam ja prvi od Muslimana koji sam s Vama direktno stupio u kontakt. U koliko ja budem prvi, to je vjerovatno zato, što drugi nisu imali ove mogućnosti.

    Iz Vašeg stava prema Muslimanima kao i iz stava kr. Vlade koji je višekratno objavljen putem radia, vidim da ste i Vi i kr. Vlada stali u pogledu Muslimana na jedno ispravno stanovište, što zaključujem da je posledica dobrog informisanja o stanju stvari i brige za nas na čemu će Vam svi ispravni Muslimani biti zahvalni.

    Ovom prilikom hoću da Vam podvučem jednu važnu činjenicu, a ta je, da Muslimani nikada nisu kao cjelina i putem nekog svog kvalifikovanog foruma priznali hrvatsku državu. Što su učinili pojedinci pa i neki istaknuti, učinili su to na svoju ruku, i bez konsultovanja bilo naroda, bilo svojih političkih istaknutih istomišljenika. To priznanje i ta saradnja, makar i pojedinaca, uskoro su izgubili svaki stvarni dublji značaj, jer je demantovano poznatim rezolucijama istaknutih Muslimana iz gotovo svih mjesta Bosne i Hercegovine, koji potpisaše rezoluciju ne samo istaknuti Srbi Muslimani, već i velika većina onih Muslimana koji su se u Jugoslaviji isticali kao Hrvati — Muslimani. Značaj ovih rezolucija može se ocijeniti istom onda, ako se uzmu u obzir sve okolnosti pod kojima su one pisane, a te su nepostojane ikakve političke slobode, niti kakve lične i druge sigurnosti u državi Hrvatskoj.

    Na ovome, što ste kr. Vlada odnosno Vi objavili svoj stav prema Muslimanima, držim da ne treba stati, već rad među Muslimanima treba nastaviti u željenom pravcu, jer druga strana ne miruje, već se svim dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima trudi, da Muslimane održi u svojim rukama i upotrebi u svoje paklene ciljeve.

    Meni, i kao Srbinu i kao Muslimanu, stalo je do toga, da se što više Muslimana za koje sam osvjedočen da su ispravni, privede našoj nacionalnoj zajednici, i upotrebi za naše nacionalno ozdravljenje i vaskrs naše države i slobode.

    U tome pravcu trebalo bi da se učini dosta predradnja, od kojih je ona dobrog postupka četnika prema Muslimanima u novije vrijeme već pokazala dobre rezultate i dobar odjek u našem svijetu. Potrebno bi bilo gdje to ide, a ja vjerujem da bi pored svega već sada išlo na nekim mjestima, uzimati Muslimane u bilo zajedničke bilo posebne četničke odrede, što bi poslije prvih slučajeva išlo u mnogo većem broju. Stvar s ovim naime iznosim s rezervom zato što su se postupcima četnika, odnosno možda tuđih provokatora među njima, po mnogim mjestima u Bosni, a naročito u Foči i Goraždu, odnosi između pravoslavnih i Muslimana dosta poremetili. U početku hrvatske države, a naročito poslije poznatih rezolucija Muslimana, osobito one sarajevske i mostarske, raspoloženje muslimanskih masa, izuzimajući jedan mali broj ustaša, protivu hrvatske države a za potpunu slogu sa Pravoslavnim bilo je jako napredovalo. Međutim gornji incidenti i propaganda Hrvata i komunista, stvorile su među Muslimanima dosta mučnu situaciju i nepovjerenje prema Srbima (četnicima), koja se ipak dobrom voljom i planskim radom može ukloniti.

    Jedna važna stvar u pogledu povjerenja Muslimana u ovu našu akciju, a obzirom, da na našu nesreću nema muslimanskog pretstavnika u kr. Vladi, bilo bi i to, da bi ste Vi uzeli sebi jednog istaknutijeg Muslimana, koji ima dobar glas i političkog korjena u narodu, davši mu odgovarajući rang prestavnika Muslimana i savjetnika po svim pitanjima koja se odnose na krajeve u kojima Muslimani žive.

    Ovu stvar smatram za najvažniju, i ukoliko bi se prihvatila trebalo bi joj dati najveći popularitet, zato što se neprijateljska propaganda služi svim mogućim podvalama, kao na primjer onom o namjeri Srba da potpuno iskorijene Muslimane i slično. Kada u kr. Vladi u Londonu mogu da sjede dva Hrvata i to u vrlo važnim funkcijama, čija su sabraća i jučerašnje političke pristaše skoro kolektivno dejstvovala u pljačkama i zločinima nad Srbima, a da se ni jedan od njihovih ranijih pristaša nije javno ogradio od tih zločina i pljačka, onda je moj gornji zahtjev odnosno prijedlog potpuno razumljiv i opravdan, ne samo sa gledišta Muslimana, nego još više sa gledišta srpskog, odnosno sa gledišta cjeline.

    Izlažući Vam i predlažući gornje, i ja i svi ispravni Muslimani priznajemo s bolom u duši i gnušanjem, da su se mnogi Muslimani odrekli ne samo svojih bratskih nego i čovječanskih obzira, i počinili zločine koje mi najodlučnije osuđujemo. Mi smo svi za to jednodušno, da se svi ovi zločinci privedu zasluženoj kazni kad za to dođe momenat. Mi idemo još i dalje i kažemo, da ćemo privesti kazni i one koji su u momentu srpske tragedije bili pasivni, a mogli su nešto pomoći.

    Verujem gospodine ministre, da sam s ovim pismom, odnosno sa izloženim u njemu, pogodio i Vaša intimna osjećanja i raspoloženja, pa Vas molim da i ovom prilikom primite moje iskreno poštovanje i vjerujte u moju odanost.

    Nevesinje, dne 21. jula 1942.

    Vaš Dr Ismet Popovac

    Naređeno Baćoviću

    da preduzme potrebno.

    Draža Mihailović

    Kao svjedočanstvo jedne od početka na neuspjeh osuđene politike Dr Ismeta Popovca, Mustafe Pašića i drugova, pored ovakvih pisama, treba navesti njihovu ideju koju su oni prezentirali četnicima, a to je stvaranje Muslimanske nacionalne vojne organizacije, koja je trebala biti neodvojivi dio Jugoslavenske vojske u otadžbini, kako su se četnici nekako ljepše i službeno nazivali.

    U jednom pismu napisanom i poslanom 8.oktobra 1942. godine dr Popovac izvještava Dražu Mihailovića da je poduzeo veliku kampanju, te da je u obraćanju muslimanima naglasio da su muslimani “teško zgriješili prema svojoj pravoslavnoj braći i da je kucnuo poslednji trenutak da se konačno probude i oduže otadžbini na taj način što će se masovno okrenuti protiv ustaša i režima Nezavisne države Hrvatske”.

    Proglas muslimanima Bosne i Hercegovine

    U Arhivu Vojno-istorijskog instituta u Beogradu sačuvan je dokument Ča-5/7,k.226, oktobar 1942, a to je u stvari proglas muslimanima Bosne i Hercegovine kojim su Dr Ismet Popovac, Mustafa Pašić i ostali vodeći muslimanski četnici u kojem muslimane optužuju što nisu spriječili masovna ubijanja Srba od strane ustaša. U istom “proglasu” se navodi da su “muslimani, iako ne svi, pomogli ustašama da do oktobra 1942. godine pobiju preko 700.000 Srba i da su zato dužni da odmah osnuju muslimanske četničke odrede i da bratski pomažu četničke akcije protiv svih neprijatelja srpskog naroda.”

    Ako ostavimo po strani ove grozne laži o broju ubijenih Srba, vidimo da ove izdajice našeg naroda samo vodili računa o srpskim životima, dok uopšte ne spominju četnički genocide u Podrinju i desetine hiljada mučenih, masakriranih, poklanih, na krst nabijenih, silovanih i u Drinu baćenih muslimanskih muškaraca, žena, djece i staraca. Bijedno, da bijednije biti ne može, ali bolje je i to znati. I to su bili naši muslimani. Ne možemo reči da nisu, makar su samo muslimani bili po “časnim” im imenima i prezimenima.

    1. Jugoslovenstvo je bio mamac za sve plemenite ljude koji su iskreno bili za očuvanje Jugoslavije, bilo kao kraljevine, bilo kao SFRJ ! No četnici su uzurpirali jugoslovensko ime i pod njime podmuklo ostvarivali velikosrpstvo a ono je podrazumijevalo etničko čišćenje prostora buduće velike Srbije, prije svega od muslimanskog naroda. Po tom planu muslimani su trebali biti ili pokršteni ili prognani ili pobijeni! To neki muslimani nijesu znali zato se početkom drugog svjetskog rata formiraju odredi za jugoslovensku vojsku u otadžbini, što je bio mamac za naivne! To je bila samo i isključivo vojska za veliku Srbiju. Primijetili su i ogromno nepovjerenje Dražino prema njima jer nije htio da ih naoruža plašeći se da oni ne otkriju četničke namjere i to oružje okrenu protiv njih! Uostalom skoro sva borba četnika u II svjetskom ratu bila je obračun sa muslimanskim narodom po planu „Načertanija“ o velikoj Srbiji. Evo i dan danas u ratovima 90-tih četnici nastavljaju onđe đe su stali u II svjetskom ratu pa su poveli zločinački i genocidni rat protiv BiH muslimana. Da su uspjeli da to ostvare došli bi na red i muslimani u Crnoj Gori i Srbiji! No dogodilo se čudo. Goloruki muslimani uspjeli su da se odbrane od strahovito naoružane srpske četničke aveti i poslije četvorogodišnjeg rata i mnogo genocida nad muslimanima Srbi su uspjeli da ostvare samo genocidnu tvorevinu koja nikad neće biti država ali će Srbima i sama pomisao na to ćerat vodu na ustima.
      Tebi ipak hvala što si se potrudio da mi ovim opširnim prilogom objasniš neke stvari iz prošlosti ali si u suštini htio da postigneš drugi cilj: da me uvjeriš u to da su četnici borci za Jugoslaviju te da su i drugi trebali da im se pridruže! No četnik je četnik i ne može nikad bit plemenit čovjek. To ti najbolje može reći pročetničko divljanje u Beranama poslije ove pobjede na izborima đe su, potpuno neizazvani,odmah počeli prijetit muslimanima da će ih pobit!
      Prema tome ako si i malo čovjek postavi sebi pitanje koga i danas četnici smatraju za svog najvećeg neprijatelja , pa ako pravilno odgovoriš znaćeš zašto više nikad muslimani neće vjerovat četnicima i da ih moraju obilježit kao neprijatelje za sva vremena!

  2. ja znam ko se rastči da kupuje l. karte ,ali moju kuću ZAOBILAZE, špijunsko radi non -stop, znaju i zato nekome daju 50 , nekome 100. KOD mene i đece ne smiju ni privirit

  3. Kako to da se meni nikad niko nije obratio neki od tih koji daju po 50 E za ličnu kartu da i ja nešto zaradim. Uzeću pare a poslije glasat sa pasošem jer na to imam pravo!
    No ne vjerujem vam. Očigledno pripremate opravdanje za gubitak na izborima!

    1. ОПЕТ БЕРАНАЦ КОЈИ ЛАЖЕ ХАСАНЕ НЕШТО ЗА ТЕБЕ НЕСРЕЋО

      Аднан Бурина: Новаче, теби у част дижем 3 прста

      Аднан Бурина, неуролог из Универзитетског клиничког центра Тузла упутио је отворено писмо најбољем српском тенисеру Новаку Ђоковићу у којој му се yахвалио на одлуци да награду освојену на турниру у Рима донира настрадалима у поплавама на територији Србије, БиХ и Хрватске.
      Писмо преносимо у цјелости:
      ,,Драги Новак, кроз историју дешавале су се катаклизме и катастрофе. Нестајали су континенти, нестајали су народи… Нажалост, на овим просторима нам се недавно десила нова. Незапамћене поплаве у Босни и Херцеговини, Србији и Хрватској одњеле су многе животе, однијеле тешко стечене куће и домове, а донијеле бол и тугу.
      Као што увијек бива, прво су комшије почеле међусобно да се помажу. Свијет је у почетку на кашичицу добијао информације, а онда си ти тај свијет узбуркао. Из електронских и писаних медија слао си искрену подршку свима којима је била потребна. И не само то, кроз одрицање новчане награде за освојени Рим у корист поплављених, само си додатно показао ко си ти заиста. После тебе, почели су неки спортисти да се слично понашају, али начин како си ти сам то урадио је да се не заборави.
      Можда су ми сметала три твоја подигнута прста након твојих побједа, јер су ме подсјећала на подигнута три прста неких других . Међутим, три прста су твоје наслеђе и твој симбол, а због свог става, ничим натјераног, и без задње намјере исказаног на најхуманији начин достојан човјека, потрудићу се да те било гдје гледам уживо и тамо, заједно с тобом, након твоје побједе, и сам подигнем три прста теби у част. Браво, Новак Ђоковић! С поштовањем Аднан Бурина“.

      1. I…jesi li shvatio,četnjaro? Tvoja tri prsta nijesu i Đokovićeva tri prsta! Đoković je ljudina i njegova tri prsta pripadaju iskrenom pravoslavcu i plemenitom čovjeku a ne priučenom četniku koji je sa tri prsta klao đecu i žene! Tebi ni milion godina nebi palo na pamet da nesreću ne gledaš po nacionalnoj već po ljudskoj liniji! Ti, kad bi mogao, svu ovu nesreću umjesto bilo kakve pomoći, dao bi samo „turcima“ preko Drine! Je li tako, četnjaro?

        1. ОПЕТ БЕРАНАЦ КОЈИ ЛАЖЕ ХАСАНЕ САМО НЕШТА ЗА ТЕБЕ И ТО НАС ОД СРБА БЛАВОРЕ ДУКЉАНСКИ.
          Национална припадност
          У својој књизи Пријатељи Добрица Ћосић, на сто осамдесет осмој страни, преноси део тестименталног писма Меше Селимовића Српској академији наука и уметности из 1976. Селимовић пише:
          ,,Потичем из муслиманске породице, по националности сам Србин. Припадам српској литератури, док књижевно стваралаштво у Босни и Херцеговини, коме такође припадам, сматрам само завичајним књижевним центром, а не посебном књижевношћу српскохрватског књижевног језика. Једнако поштујем своје порекло и своје опредељење, јер сам везан за све што је одредило моју личност и мој рад. Сваки покушај да се то раздваја, у било какве сврхе, сматрао бих злоупотребом свог основног права загарантованог Уставом. Припадам, дакле, нацији и књижевности Вука, Матавуља, Стевана Сремца, Борислава Станковића, Петра Кочића, Иве Андрића, а своје најдубље сродство са њима немам потребу да доказујем. Знали су то, уосталом, и чланови уређивачког одбора едиције ‘Српска књижевност у сто књига’, који су такође чланови Српске академије наука и уметности, и са мном су заједно у одељењу језика и књижевности: Младен Лесковац, Душан Матић, Војислав Ђурић и Бошко Петровић. Није зато случајно што ово писмо упућујем Српској академији наука и уметности са изричитим захтјевом да се оно сматра пуноважним биографским податком.„

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *