ИН4С

ИН4С портал

Бечић: Идемо самостално на изборе

Предсједник Демократске Црне Горе, Алекса Бечић, оцијенио је у разговору за Побједу да је одлука Демократа о самосталном наступу дефинитивна.

Бечић је додао да његова странка полаже рачуне само члановима и симпатизерима, а не формалним и неформалним центрима моћи у Црној Гори и ван ње.

Мислимо својом главом, тако да ће партијом управљати искључиво њени чланови и њени органи. Од тог принципа нећемо одступити. Дао сам ријеч, а ви провјерите да ли ће тако и бити“, казао је Бечић.

На питање да ли излазак опозиције у пет, шест колона рапидно смањује њене шансе да угрози ДПС на предстојећим изборима он је одговорио:

„Многи изборни процеси у претходном периоду су показали да суштина успјеха опизиције није у начину наступа, како то неки често у оскудној снази желе представити. Успјех опозиције зависи од тога да ли се уважавамо, поштујемо, договарамо, искрено сарађујемо и тежимо остварењу заједничког циља. Самосталан наступ, сам по себи, има много предности из угла стварања нове вриједности и пораза власти, посебно када говоримо о субјектима који су нови, млади, чисти, некомпромитовани, инфраструктурно јаки, прогресивни, модерни и грађански настројени, какав је случај са Демократама. Наравно, онај субјект који наступи самостално, а не успије прећи цензус и самим тим распе гласове, у доброј мјери помаже Демократској партији социјалиста. Тако да успјех респектабилних опозиционих снага не зависи од тога да ли ће на изборима наступити самостално или коалиционо, већ у одговору на једноставно питање – да ли ће се опозиција бавити опозицијом или ће три мјесеца пред изборе, у тренуцима када се ДПС налази у никад тежој ситуацији и унутра, и споља, коначно сву снагу и енергију усмјерити управо ка властима, односно кључном конституенту власти који се изједначава са организованом криминалном групом, сагласно признањима њихових најодговорнијих функционера“.

Подјелите текст путем:



Придружите нам се на Вајберу и Телеграму:

     

9 thoughts on “Бечић: Идемо самостално на изборе

  1. Браво Бечи! Идемо још мало по терену ова два мјесеца. Од Фронта неће остати камена на камену на изборима у октобру. Сућут српскоцрногорски помиритељи!

  2. Demokrate će, dakle, misliti svojom glavom, uvaženi i dokoni moj, što je, moraš priznati, nepoznat slučaj kad je riječ o političkoj stranci, ali, kod nas demokratija nije u dolasku (kako je o demokratiji znao govoriti Derida), naprotiv, ovđe ti je demokratija duboko pustila svoj korijen, a tek da joj vidiš rasad, pamet da ti stane, i nemoj da te čudi što Evropa stalo ponavlja kako smo po svemu prvi u regionu, ne samo po ljepoti, visini i čojstvu. Zato se na svakom ćošku no-stop i govori o mladosti, budućnosti, perspektivnosti i nekorumpiranosti, i to dolazi od zelenih i neprekaljenih građana koji, opet, prekonoć promijene ćurak, i obično od njih gola i bosa raja dobije šamar: mnogo je obećavao i slatkorečivi No.1 pjesnik sa pendrekom (koji danas izjavljuje da niko ne može voditi politiku mimo Ministarstva i njega, koji je starješina organa – a ja bih dodao: i bubreg u loju, koji se presvukao u neboplavi, ljetnji, lagani sako…), pa šta sad, ispada da će on biti montažer dolazećih izbora, i onaj koji će, demontirati vladu izbornog povjerenja (preciznije – ameriku trojku!)
    Vidiš li ti iz kakve se sve tikve đavo pomoli kad god se počne misliti svojom tintarom. Ne uzmi za zlo, ali kao odveć bukvalan mladić (taj ti nema metafizičkih dilema, štaviše, nema ni desno-lijevo, već uvijek samo pravo, jedna linija, strogi cilj, i zbog toga se takvih najviše plašim, naročito kad se dokopaju visoke fotelje, u stanju su da se tako brzo izgube u lavirintu moći, da ni sam ne možeš povjerovati šta se, u stvari, desi), Bečić sav svoj kredit ulaže u hrabar nastup: po njegovom, Demokrate su daleko ispred američke trojke, i zahvaljujući danonoćnom radu na terenu (na poboljšanju infrastrukture, za koju ni pet para ne daje Leka, i/ili Alen Delon, a može i penzionisani teniser, dakle, možeš kako ‘oćeš, uglavnom, ne boj se da ćeš pogriještiti, e o tome ti zborim), mogu da budu sami i svoji, kako vele, mladi, neukaljani, slobodni i obećavajući.
    Kako nisam ekspert nizašta osim za dokončenje, u šta se svakog dana možeš uvjeriti budući da mlatim ove „komentare“ u pokušaju da ubijem prazno vrijeme, moram postaviti jedno pitanje koje me iritira, a koje i nije bez neke, i glasilo bi: vjeruješ li i ti, dobri moj, zanesen ovim nepreglednim parkom, da politika na Balkanu može biti mlada, nekorumpirana, hrabra i slobodna?! Uvijek je bilo da ti mladi na kraju rade za one stare, i da im služe po mandat a rijetko i dva, i kad ono misliš taman je sve dogorelo do nokata, i vlada pada – uleti neki mladi građanin i staru fukaru još jednom spasi od totalnog debakla… Nadalje (nadam se da imam pravo, ti ipak pocijeni, jer sam onaj koji smatra da je pojam Građanstvo obična politička podmetačina za one koji žele biti naivni, i stoga nije više do golo sranje!), pitam se gdje su hrabre, slobodne i nekorumpirane Demokrate bile tokom protesta, i kako čaršija priča, negdje u to oskudno doba, Bečić kao zakleti sportista, igrao je sa Konjevićem na jednom privatnom terenu lagani, neobavezni i fer basket. Da li je to istina, ili nije, boga pitaj, ali kad se tako nešto jednom prospe niz čaršiju, više i nije bitno, nebitno. Uostalom, Pobjede, a ne podjele – jeste slogan koji mi malo šta govori, jer nikako da dokučim šta treba da se pobjeđuje, kako bi se uz takve promjene premostile ovakve podjele. Da bi se nešto pobijedilo, mora se konkretno reći protiv čega se ustaje i bori, s kim, i na koji način. Ali, tako je to, građanin je ideal a ne stvarnost! Da, upravo oni koji su skloni prodavati ideale, ti uvijek na kraju izdaju i po ko zna koji put se, ponovi, naša balkanska, otužna stori.
    Ne znam, eto, nisam siguran, možebiti da je ovaj mladić zaista iskren i čist (ej, mislim u političkom smislu), mada, kad je riječ o politici, tu je pravi dibidusko… Bez trunke spontanosti, ležernosti, orginalnosti (još – bez trunke neophodnog mangupluka!), sav u jezivoj disciplinovanosti koja ne zna ni za kakvu inovativnost (zato i tripujem da sve što izgovara na političkim emisijama prethodne noći doma nabuba napamet), a riječ je, da tragedija bude veća, o mladom čovjeku. Ne znam, eto, nisam siguran, od političara tražim nešto više i drukčije, nešto, na kraju krajeva, i ubjedljivije. Gogi je, svojevremeno, imao nešto za stepen uglađenije od Bečića koji je, vaistinu, nekako militaran. Da, Gogi je patetičan dečko, i to ga je izdavalo; svaki put bi znao za dlaku preći crtu, pa i danas, kad se iz jedne setnosti pretvara u zapaljivog govornika koji je spreman sve dati a zauzvrat ništa ne tražiti. Upravo negdje na tom tragu se pojavljuje i izrasta Bečić, koji se već sad ponaša domaćinski (brka fer-plej i političke klikere!), što je smiješno i zauvijek me tjera od jedne takve politike koja je kao fol beskompromisna u traženju svog mjesta pod suncem. – (Politika mora da posjeduje nešto drugo, i bez onog neophodnog gega, ostaje blijeda i jednolična, što se upravo uveliko događa sa Demokratama.)
    Pozdrav: SLOBODA ILI NIŠTA!!!

  3. Ha ha ha procitaste li ovaj komentar oduvace DF jos jednom ha ha ha.Becic klasicni nato promoter i rezervna milova opcija ala pozitivna.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *